Nestati u lahoru

11 siječnja 2017 Autor: 10 Kategorija: Tuga 

Kad jednom sijeda u dokonoj samoći
sagledaš u nizu sve ljubavi svoje
na balkonu svome u zvjezdanoj noći
zasuzit će neminovno lijepe oči tvoje.



Znat ćeš tada da su prešli preko tebe
kao vjetrovi preko snenog mora
pohodeći ti tijelo, mislivši na sebe
usjekli se rubom tvojih grubih bora.

Bez muža, bez djece, u haljini od stida
koračat ćeš tako kroz usnulu tamu
neutješna među svoja četiri zida
poželjet ćeš u sebi ugledati damu.

Poželjet ćeš dvore od divnoga kamena
haljine sjajne šarenih lepeza
poželjet ćeš tako umrijeti bez znamena
nestati u lahoru iznad bijelih breza.

10 komentara za "Nestati u lahoru"

  1. Marija
    11/01/2017 at 9:54 pm Permalink

    Lijepa i mlada, pomalo obijesna, u zabludi da je ljepota trajna, mnoga djevojka sanjari o bajci života i mnoga bi svoje darove dala za luksuzan i bogat život. Podsjeti me junakinja pjesme na Damu s kamelijama. Tužno je završila, baš kao žena iz ove pjesme.
    Lirski se subjekt ne javlja kao sudionik, on je kazivač, onaj koji predviđa zbivanja i zato je ton pjesme prigušen, odmaknute perspektive, što ne utječe na estetsku vrijednost pjesme. Izraz je kultiviran, biran i nije napirlitan, već zadržava iluziju prirodnog načina izražavanja. Vp, Ivice:)

  2. Mihaela
    11/01/2017 at 10:28 pm Permalink

    Neke grube stvari izrekao si na poetski lijep način. Tako to pjesnik radi!

  3. Murtulica
    11/01/2017 at 10:35 pm Permalink

    Tužna priča, jako lijepo ispričana!
    Veliki pozdrav, Ivice:)

  4. Suzana Marić
    12/01/2017 at 9:14 am Permalink

    Jedna svakodnevnica,jedan promašen život, utkan u stihove majstora poezije. Bravo !. Pozdrav ti leti, Ivice. 🙂

  5. mirko1
    12/01/2017 at 10:10 am Permalink

    Ivice, izvanredan poetski uradak.

    Pozdrav:)

  6. Lav
    12/01/2017 at 8:48 pm Permalink

    Bravo, kompa, na nivou kao uvijek:)

  7. Aljoša
    13/01/2017 at 12:38 pm Permalink

    Tužna sudbina, ali pjesnički prikazana u tvom originalnom prepoznatljivom stilu. Živio, Ivice 🙂

  8. marissa
    13/01/2017 at 1:12 pm Permalink

    Odlika je vrsnog pjesnika da tugu optoči ljepotom. Upravo si to učinio pjesniče.
    Veliki pozrav 🙂

  9. nevenka
    14/01/2017 at 8:03 am Permalink

    ti imaš moć tužnu sudbinu obući u lijepo ruho, još jedna tvoja predobra,
    pozdrav

  10. Ivica Grgić
    14/01/2017 at 2:11 pm Permalink

    Hvala na čitanju,pozdrav poetskoj družini !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.