Na daskama života
predstava traje –
Gledatelji zauzeli
najbolja mjesta –
U prvom redu
najfinija odjela,
od vune i kašmira –
Saten – svila damama
nježno kožu dira…
Zastor se diže, počinje
radnja prvog čina:
stol, stolica hrpa papira
mimika lica, monolog –
muzika svira…
u zraku napetost,
glumci uživljeni u ulogu
zrcale duševnu borbu
Gledatelji iz prvog reda
ne razumiju baš –
„smisao besmisla“ –
škripa na trulim daskama,
napetost reže zrak
zastor se spušta –
na kraju drugog čina
tišina se uvukla u suha usta…
Početak trećeg čina
i opet mimika lica
u ušima odzvanja
monolog glasan
ulazi sjena lika,
kreće dijalog, posljednjeg čina
vrisak: „netko je ostao bez vida“
proloma se pljesak,
napeta tišina…
Nakon predstave
Gledatelji zaboravili
skinuti vlastite maske
izaći iz uloge…
U didaskalijama
glumci zaboravili na
pripremu uprizorenja
na daskama „Kralj Lir“…
Aljoša
21/11/2016 at 4:44 pm Permalink
Ponekad se čini da je život teatar apsurda. Dobra pjesma s naznakama dramskog:)
21/11/2016 at 5:19 pm Permalink
Hvala Marija na čitanju i komentaru, lijep pozdrav ti šaljem 🙂
21/11/2016 at 8:03 pm Permalink
Tatyana, izvrsno opisan teatar života. Često u stvarnom životu uspijem se staviti u ulogu gledatelja i onda vidim sav apsurd ostalih aktera, tj. “smisao besmisla“, maske i glume na kojoj bi im mogli pozavidjeti i najbolji glumci.
Moj jedini problem je što sve duboko proživljavam, a i te kako sam svjesna da sam tu samo u prolazu kako sam stigla, tako ću i otići što me usrećuje.
Lijep pozdrav!
21/11/2016 at 8:49 pm Permalink
Katarina hvala ti na iskrenom komentaru 🙂 Nažalost prolaznost je jedina utjeha, tu su uvijek isti kriteriji, osjetljivim i suosjećajnim dušama nije lako u ovakvim vremenima! Puno ti pozdrava šaljem!
21/11/2016 at 9:14 pm Permalink
Trule su daske ove pozornice, glumci se izmjenjuju,njihove maske ostaju iste.Publika gleda bez osjećaja, plješće reda radi.
Jako lijepo si opisala današnju “pozornicu”.
Ugodnu večer ti želim draga Tatyana 🙂
Suzana, hvala ti na kratkom osvrtu 🙂 Pozdrave ti šaljem!
22/11/2016 at 8:05 am Permalink
Svidjelo mi se, drugačija forma od uobičajene, potpisujem tvoje viđenje teatra, vp Tatyana:)
Aljoša hvala ti na izdvojenom vremenu i komentaru, pozdrave ti šaljem!
22/11/2016 at 12:01 pm Permalink
baš kao što kaže Suzana…potpisujem
Pozz
Nevenka, hvala ti na čitanju!
22/11/2016 at 7:34 pm Permalink
Tako ti je i na brodu. Netko na komandnom mostu, a netko u potpalublju,:)
E, morski Vuk zna, pozdrav Lave i hvala na čitanju!
22/11/2016 at 7:44 pm Permalink
Uvijek precizno iznesena svaka misao, poruka. Ispričana priča labavog morala života pod maskama, sakrivena srca, duše, iscrtana lica. Neznanje prepoznavanja…
Uvijek me oduševiš.
Posebna Tatyana.
Šaljem ti topli zagrljaj 🙂
Marissa, hvala ti što studiozno prilaziš svakoj pjesmi,uvijek pronađeš misao vodilju… hvala ti draga ženo!
28/11/2016 at 8:08 pm Permalink
Dragi Očarani hvala vam na vašim iskrenim i uvijek cijenjenim komentarima, puno mi znače! Puno toplih pozdrava!