Nesuđeni boem

Daljine me mame opet
i nemiri sviraju stare note,
između razuma i čežnje sam propet,
opet mi probleme stvaraš živote.

Sve iznova kreće po starom;
u nepoznato me zovu drumovi
da pijem i drugujem sa gitarom
i skitnice da mi budu kumovi.

Sve jači i jači postaje zov
i u krvi se adrenalin pjeni
kao kod lovca kad krene u lov
ili kao kod matadora u areni.

Što mogu kad takav sam rođen,
izgubljen u svijetu lažnih totema,
uvijek idealima i snovima vođen
i nespokojima nesuđenog boema.

8 komentara za "Nesuđeni boem"

  1. songfordead
    09/09/2012 at 6:24 am Permalink

    ”Što mogu kad takav sam rođen
    Izgubljen u svijetu lažnih totema
    Uvijek idealima i snovima vođen
    I nespokojima nesuđenog boema”

    imenjače ti nisi nesuđeni već pravi, stargogradski boem
    lijepo jutro ti želim
    sfd

  2. Marija
    09/09/2012 at 6:39 am Permalink

    Marko, našla me tvoja pjesma. Osudilo nas na građanske živote, vezalo, ali duša se ne da vezati. Ne znam koja mi je strofa bolja od koje. Baš jučer htjedoh postaviti jednu boemsku, kad evo tvoje. Lijep dan u skitnji želim 🙂

  3. sumiko
    09/09/2012 at 7:18 am Permalink

    Što mogu kad takav sam rođen
    Izgubljen u svijetu lažnih totema
    Uvijek idealima i snovima vođen
    I nespokojima nesuđenog boema…
    pozdrav

  4. dragica meyer
    09/09/2012 at 7:57 am Permalink

    Nesudjeni boem, hehe, ma pravi!! Pozdrav Marko 🙂

  5. ENEDIEL
    09/09/2012 at 8:19 am Permalink

    daljine me mame opet,
    ( proradili crvi..:-))
    lijepa pjesma, osjećaj obaveza da treba ostati, a sve u nama hrli tamo negdje. pozdrav

  6. Jim Corbet
    09/09/2012 at 8:32 am Permalink

    danas same neke boemske 🙂 lijepo sročeno, pozdrav Marko !

  7. dusko
    09/09/2012 at 11:40 am Permalink

    very goood..

  8. Marko Grubesic
    09/09/2012 at 9:42 pm Permalink

    Hvala vam na posjeti! Prorade ponekad nemiri u svakome od nas 🙂
    Laku noć!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.