Nesuđeni

Prohujale godine u kamen su pretvorene. Njime izgradili smo čvrstu utvrdu nezaboravne ljubavi. Neprežaljenu istinu. Njeni temelji su nepokolebljivi, na potres i erupciju emocija otporni. Iako nas povremeno proganjaju kiše, mjesec pun – ljubav i dalje unutar zidova skrivamo. Oboje posjećujemo svetište tišine. Klanjamo se utvarama pratećih sjena sjećanja.

Bila bi laž odreći se nas u posebnom, neponovljivom periodu sazrijevanja potreba. Tijelom smo žrtvu prinijeli, strasti neobjašnjivoj. Voljeli smo noć iza ponoći, plamen svijeće titrajući. Miris zrelosti. Neugaslu baklju žarkih riječi, dodirom progovorivši o dvoje što jednim postaje. Voljeli smo te godine. Potrošene iluzije. Uzdigle osjećaje.

Iako tada nismo znali cijeniti trenutak pripadnosti. Predaju u ruke sudbine kojoj nismo suđeni.

*
Silence

9 komentara za "Nesuđeni"

  1. songfordead
    19/07/2012 at 7:47 am Permalink

    ”copy-paste”

    lijepa ”pjesma” draga Perlita
    uživaj
    SFD

  2. julija
    19/07/2012 at 7:59 am Permalink

    Iako tada nismo znali cijeniti trenutak pripadnosti. Predaju u ruke sudbine kojoj nismo suđeni.
    Ova rečenica je savršena poanta svega napisanog. Utvrde se teško ruše, nagrize ih zub vremena ako se ne obnavljaju, ako se samo skrivamo u njihovom hladu, ali traju i tako urušene, jer one su samo odraz onoga što u sebi nosimo. Jako lijepo Perlaa. 🙂 🙂

  3. dinko1941
    19/07/2012 at 8:55 am Permalink

    Prelijepo i istinito napisana pjesma trenutka sudbine u našim životima 🙂

  4. Jim Corbet
    19/07/2012 at 11:44 am Permalink

    Jako lijepo Perla, divna pjesma u prozi…tako malo treba čovjeku da uzme sudbinu u svoje ruke a uvijek ga nešto sprječava, kao da se boji biti sretan.

  5. marissa
    19/07/2012 at 5:13 pm Permalink

    I nakon velike ljubavi živimo život dalje,
    a što ostaje u nama, jako si lijepo rekla svojim stihovima.
    Srdačan pozdrav Perla!

  6. dragica meyer
    19/07/2012 at 5:32 pm Permalink

    Sudbina odabere, a mi ne cenimo izbor pa po svome dok ne izgubimo, posle je krivimo.
    Lep pozdrav perla 🙂

  7. Marko Grubesic
    19/07/2012 at 7:26 pm Permalink

    Bas tako!Kada nesto izgubimo tek onda shvatimo sto smo imali.Sadrzajno bogat i literarno zanimljiv tekst.
    Lijep pozdrav!

  8. stefi
    19/07/2012 at 7:42 pm Permalink

    Iako tada nismo znali cijeniti trenutak pripadnosti. Predaju u ruke sudbine kojoj nismo suđeni.
    Tako dobro poznat osjećaj.Predobro Blu.

  9. Mile Lisica
    20/07/2012 at 8:26 am Permalink

    lepo blueperlaa…pozdrav 😉

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.