Prohujale godine u kamen su pretvorene. Njime izgradili smo čvrstu utvrdu nezaboravne ljubavi. Neprežaljenu istinu. Njeni temelji su nepokolebljivi, na potres i erupciju emocija otporni. Iako nas povremeno proganjaju kiše, mjesec pun – ljubav i dalje unutar zidova skrivamo. Oboje posjećujemo svetište tišine. Klanjamo se utvarama pratećih sjena sjećanja.
Bila bi laž odreći se nas u posebnom, neponovljivom periodu sazrijevanja potreba. Tijelom smo žrtvu prinijeli, strasti neobjašnjivoj. Voljeli smo noć iza ponoći, plamen svijeće titrajući. Miris zrelosti. Neugaslu baklju žarkih riječi, dodirom progovorivši o dvoje što jednim postaje. Voljeli smo te godine. Potrošene iluzije. Uzdigle osjećaje.
Iako tada nismo znali cijeniti trenutak pripadnosti. Predaju u ruke sudbine kojoj nismo suđeni.
*
Silence
Marija
Lav
Suzana Marić
Mihaela
19/07/2012 at 7:47 am Permalink
”copy-paste”
lijepa ”pjesma” draga Perlita
uživaj
SFD
19/07/2012 at 7:59 am Permalink
Iako tada nismo znali cijeniti trenutak pripadnosti. Predaju u ruke sudbine kojoj nismo suđeni.
Ova rečenica je savršena poanta svega napisanog. Utvrde se teško ruše, nagrize ih zub vremena ako se ne obnavljaju, ako se samo skrivamo u njihovom hladu, ali traju i tako urušene, jer one su samo odraz onoga što u sebi nosimo. Jako lijepo Perlaa. 🙂 🙂
19/07/2012 at 8:55 am Permalink
Prelijepo i istinito napisana pjesma trenutka sudbine u našim životima 🙂
19/07/2012 at 11:44 am Permalink
Jako lijepo Perla, divna pjesma u prozi…tako malo treba čovjeku da uzme sudbinu u svoje ruke a uvijek ga nešto sprječava, kao da se boji biti sretan.
19/07/2012 at 5:13 pm Permalink
I nakon velike ljubavi živimo život dalje,
a što ostaje u nama, jako si lijepo rekla svojim stihovima.
Srdačan pozdrav Perla!
19/07/2012 at 5:32 pm Permalink
Sudbina odabere, a mi ne cenimo izbor pa po svome dok ne izgubimo, posle je krivimo.
Lep pozdrav perla 🙂
19/07/2012 at 7:26 pm Permalink
Bas tako!Kada nesto izgubimo tek onda shvatimo sto smo imali.Sadrzajno bogat i literarno zanimljiv tekst.
Lijep pozdrav!
19/07/2012 at 7:42 pm Permalink
Iako tada nismo znali cijeniti trenutak pripadnosti. Predaju u ruke sudbine kojoj nismo suđeni.
Tako dobro poznat osjećaj.Predobro Blu.
20/07/2012 at 8:26 am Permalink
lepo blueperlaa…pozdrav 😉