Netko nas drugi čeka

 

 

Kad ga razoruža praznorukost
iz snohvatice ga trgnu
crte  njena  lica
Zar je već odrasla, pita
krhotine minulog da na tren odgodi
brzopleto pomirenje s datostima


Bilo bi zanimljivo čuti

ponovne nemire pulsiranja kozmosa
u vjetru i pramenovima
njene kose i krvi i peru
njenog poete i njegovih
lirskih impresija – iz čega je
nicao profil i stas i pitati se pritom
(ne gledajući u oči obespokoje
rujanskih gora na obzorima
rasprostranjenoga grada)
zašto je nemoćan potisnuti suzu
koja ga podsjeća na Vrijeme
utisnuto u surovost i u smijeh
u vodopade, u ushite
i bezimene tjeskobe, ali
mirnim sjajem na obrazu
zašuti jer ionako kiši u Sarajevu
i ne pita je kamo ide ono
što nestaje, i za čim čezne  
dok crta glasove zvijezda
i snoviđenja iz djetinjstva

 

 

8 komentara za "Netko nas drugi čeka"

  1. Krebs
    14/04/2019 at 11:53 am Permalink

    Da, i ja se uvijek ponovo prisjecam skoro svega iz djetinjstva ali nisam nikada imala cast pisati ovako nesto..srusi me u momentu-
    ” …mirnim sjajem na obrazu
    zašuti jer ionako kiši u Sarajevu
    i ne pita je kamo ide ono
    što nestaje, i za čim čezne
    dok crta glasove zvijezda
    i snoviđenja iz djetinjstva. “

  2. mirko1
    mirko1
    14/04/2019 at 11:59 am Permalink

    Da, moglo bi se reći da se radi i o sjećanju, ali ako obratiš više pažnju pjesnički subjekt je frapiran brzinom proteka vremena… pa pred sobom, reklo bi se “preko noći” vidi to što vidi… u drugoj osobi, a vidi i osjeća u sebi…
    Hvala na čitanju, odvojenom vremenu, podstreku i pažnji, draga Spomenka.

  3. Krebs
    14/04/2019 at 12:09 pm Permalink

    Hvala ti na pojasnjenju, Mirko!! Sad mi je poezija jos bliza!!

  4. Marija
    Marija
    14/04/2019 at 2:55 pm Permalink

    Tko zna kuda ide ono što nestaje! Kolikogod se prihvatili uz sadašnjost, za čas se nađemo u prošlosti! Intimna misaonost pjesme!

  5. Gordana Majdak
    Gordana Majdak
    15/04/2019 at 4:12 am Permalink

    bezimene tjeskobe … fantastično! Svaki put u tvojim djelima postoji neka posebnost koja me pomakne, zaintrigira. Mirko, volim te čitati. lp

  6. gabi
    15/04/2019 at 7:43 am Permalink

    Iako vrijeme nezustavljivo prolazi, u nama kao sa postoje prepreke koje ga zaustavljaju i ono na tim branama nataloži ostatke prošlosti koji se ponekad izmješaju sa sadašnjim vremenom i poljuljaju trenutak stvarnosti, a čežnja preuzima kormilo života.
    Posebni stihovi! Lp.

  7. katarinab
    katarinab
    15/04/2019 at 8:45 pm Permalink

    Mirko, ganeš, dirneš, dotakneš dušu sa svojom odličnom poezijom. Vrijeme koje teče je surovo, nemilosrdno i čini mi se da sadašnji trenutak se stapa sa slikam koje su nam se urezale u naš misaoni univerzum i rađaju jake emocije te “bezimene tjeskobe” koje prenosi pjesnik u lirske impresije predivne pjesme.
    Lp!:)

  8. mirko1
    mirko1
    16/04/2019 at 5:51 pm Permalink

    Hvala svima na lijepim, korisnim mislima… koji su i podrška i pažnja !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.