Zamisli besmrtnost
kako korača po crti
spojenih dlanova,
dok nam se čela tiho dodiruju
i zjenice ljube.
Vrhom nosa ostavljam
otiske na zamagljenoj koži
i divim se upornosti srca
koje slutnju skriva
u jednoj od usamljenih suza.
I one netragom nestaju
klizeći niz obećanja
koja jednom drugom dadosmo.
Jesi li svjestan odricanja kružnice
od koje tražimo zaštitu
i pjevamo jutrima
novu šansonu?
Tvoja svjesnost
je izigrala ratnika u meni
i pretvorila u polje pamuka.
Dovela me do omeđenih upitnika
i besmrtnost bacila
na koljena,
znajući da smo tu i sada.
Izmaštani, voljeni i netragom nestali
svaki put, kad oči otvorim.
Suzana Marić
Marija
Aljoša
03/02/2018 at 7:55 pm Permalink
Masti je bas sve dozvoljeno i kad otvorimo oci nestane sve u trenu…ali san se ne da izbrisati nego se pamti…do sljedeceg mozda nastavka! LP
03/02/2018 at 8:02 pm Permalink
Tvoja svjesnost
je izigrala ratnika u meni
i pretvorila u polje pamuka.
Otvori mi se slika polja pamuka i pjesme bluesa. Jaka simbolika:)
03/02/2018 at 8:21 pm Permalink
“…Tvoja svjesnost
je izigrala ratnika u meni
i pretvorila u polje pamuka…”
Prekrasna pjesma.
Vp, Vesna!
03/02/2018 at 8:47 pm Permalink
Hvala Spo, Mare i Murty!
Nisam od velikih riječi ( kad su komentari u pitanju )
Veliki pozdrav šaljem od srca .
03/02/2018 at 8:51 pm Permalink
Tvoja svjesnost
je izigrala ratnika u meni
i pretvorila u polje pamuka.
Ovi su mi stihovi posebni ,osjeti se suprotnost između borbenosti i mekoće predaje .Odlična pjesma ,Vesna ! LP 🙂
03/02/2018 at 8:54 pm Permalink
Hvala Suzana.
Veliki pozdrav tebi . 🙂