Hoću li moći
pogled dići
ako se vrate…
Ako se vrate
kao proljeća onog
kad su letjele
u letu svetu
a nisu pjevale
pjevale vjesnice nisu…
Šaputahu, šaputahu
u letu svetu
pjesmu tihu
tihu pjesmu
pretihu…
Vjesnice, lastavice
na krilima tihanu tugu
nosile
u svečanom slijedu
nadlijetale, neslijetale
neželjele nosile tugu…
Čekala sam i ti si čekao vjesnike sreće.
I čekao .
I dozivao.
I gledao sunce …
Plavim slikao zimu
u nestajanju.
A ja sam zelenim
bojila naše nebo
dane naše.
.
Slavila slavlje
vjesnica
prvih proljetnica
jaglaca
i prvih ptica pjevica…
Ne znam hoću li
moći
moći dočekati
a ne umrijeti
kao onog proljeća
kad se budilo sunce
kad se smijalo
sunce se smijalo
i zazivalo
ime tvoje zazivalo…
Sanak te obvladao
i očce tvoje
snom plavim punio
svjetlom plavim
plavim jezerom…
Šaptom nježnim
od daha nježnijim
dušu sam disala
na uho ti šaptala
uzmi je, neće ovdje
duša moja
sama
ispod jata crnog
sama ostati…
Udahni, samo je udahni
dušu moju u dušu svoju
putujmo, spremna sam
tvoje je jato ljepše
tvoje jato vjesnica
lastavica
bijelih
ljepše je
vodi me.
Hoću li, mogu li lastavice dočekati
a ne umrijeti, ponovo umrijeti
kao onog proljeća kada nije
cvalo sunce, nit cvijeće cvalo nije
samo su svijeće sjale, tugu iskapale
bisere moje sjajem obasjale
a one popadale
za njim
sa mnom za tobom.
Molila sam ptice
tebe molila
povedi me
preklinjala
povedi me
zaklinjala
povedi me…
Nisi
poveo me nisi
onog proljeća…
katarinab
Marija
Suzana Marić
Tonka
01/11/2016 at 9:05 pm Permalink
Pjesma je dah. I leptir je pjesma. I ogromna tuga. I ljepota pjesme je pjesma. Marissa, i suza mi iz oka i bol negdje u nutrini i zahvalnost što tako milo znaš izraziti osjećaj koji se upija i glazbu riječi koja i boli i miluje.Lijep ti pozdrav, Marissa:)
01/11/2016 at 9:09 pm Permalink
Mila moja. Prihvaćaš me kakva jesam. Znaš da je to moj dar voljenima, ne samo onome kojeg nema. Dar vama prijateljima koji razumijete i čije mišljenje iznad svega cijenim.
Šaljem ti tople zagrljaje 🙂
01/11/2016 at 9:45 pm Permalink
Dar koji ljudsko biće iz najdublje dubine svoje može dati, dar koji se iščupa iz najdublje dubine duše.
Veliki pozdrav, marissa 🙂
01/11/2016 at 10:21 pm Permalink
Pjesma je toliko lijepa u svojoj boli da je čovjek opet mora pročitati. Stihovi su intimni, ali nose bezvremenost i univerzalnost. Drugi se neće znati izraziti kao ti, ali će prepoznati svoju tugu u tvojim riječima.Vp Marissa:)
01/11/2016 at 11:16 pm Permalink
Toliko je tuge i lepote u pesmi, šta reći, već samo uživati i opet čitati!! Mnogo lepih pozdrava marissa 🙂
02/11/2016 at 7:27 am Permalink
Čitao sam bez daha, gutao svaku strofu, jako lijepo Marissa!
LP! 🙂
02/11/2016 at 12:57 pm Permalink
Dušo draga, ova pjesma je puna tuge, ljepote duše ,tebi jedinstvene. Ovo je pjesma, koja mora biti zalivena istinskom suzom iz dubine srca. Ti, i samo ti, znaš pisati tako lijepo i tako milo .
Topli pozdrav ti šaljem ,draga Marissa .
02/11/2016 at 7:54 pm Permalink
Plačem zbog tuge i ljepote izrečene ovom pjesmom,
Topli zagrljaj ti šaljem
02/11/2016 at 8:12 pm Permalink
Rastužila si me do nijemosti!
Pozdrav Marissa
03/11/2016 at 11:58 am Permalink
Teče stih kao prekrasna tugovanka, koja se sluša zaustavljena daha, čija nas melodija nosi i dušom osluškuje. Moje divljenje.!
03/11/2016 at 4:27 pm Permalink
Mirko, poeto dragi, zahvaljujem ti na lijepim riječima.
Aljoša pjesniče rime, tvoje riječi su veliki poticaj.
Čast mi je 🙂 🙂
Primite Mirko i Aljoša velike tople pozdrave 🙂
03/11/2016 at 4:30 pm Permalink
Dragice, Suzana, vi koje me uvije razveselite i oduševite divnim dječjim pjasmama, hvala vam.
Nevenka, Boba, hvala.
Šaljem vam svima zagrljaje 🙂 🙂 🙂 🙂
03/11/2016 at 4:32 pm Permalink
Mihaela, hvala na komentaru koji svaki ljubitelj pisane riječi može samo poželjeti.
Primi moju zahvalu i veliki topli zagrljaj 🙂
Milane, veliki pozdrav, hvala na lijepom komentaru 🙂
03/11/2016 at 10:27 pm Permalink
U svojoj pjesmi si me povela na putovanje rijekom života. Rijekom koja je u isti mah pitoma, a opet vrtoglavo divlja i u tim mjenama je skrivena njena očaravajuća ljepota.
Baš kao i stihovi koji su prepuni tihe pritajene tuge koja puni oči suzama i ostavlja odraz sjete u čitatelja, da bi se u idućem momentu pretvorili u nježni plamen nade. Bol i tuga baš kao nada i sreća esencije su samog života i neraskidivo su povezani.
Kao i nemali puta do sad u svojoj poeziji pred čitatelja prostireš širinu svoje duše pozivajući ga da s tobom pođe na putovanje u neslućene visine.
Moje štovanje od sveg srca.
04/11/2016 at 7:50 pm Permalink
Moje štovanje tebi dragi Gabriele 🙂
04/11/2016 at 8:30 pm Permalink
Gabrijel je izrazio sve što sam i sam osjetio. Zaista lijepa pjesma.:)
05/11/2016 at 8:23 pm Permalink
Lave, hvala što si tu 🙂
17/11/2016 at 11:59 am Permalink
Evo,naknadno čitam; i bole stihovi draga Marissa! Očarani su u svojim komentarima sve rekli, prepoznali ljepotu i bol tvog pera! Topli zagrljaj ti šaljem!
17/11/2016 at 6:44 pm Permalink
Tatyana, šaljem ti veliki zagrljaj !
17/11/2016 at 7:37 pm Permalink
Marissa, već je uglavnom sve rečeno. Bilo je i razloga. Uživao sam i uz ovaj poetski uradak.
Svaka čast, sve pohvale!!!