Neuslišana molitva

Hoću li moći

pogled dići

ako se vrate…

 

Ako se vrate

kao proljeća onog

kad su letjele

u letu svetu

a nisu pjevale

pjevale vjesnice nisu…

 

Šaputahu, šaputahu

u letu svetu

pjesmu tihu

tihu pjesmu

pretihu…

 

Vjesnice, lastavice

na krilima tihanu tugu

nosile

u svečanom slijedu

nadlijetale, neslijetale

neželjele nosile tugu…

 

Čekala sam i ti si čekao vjesnike sreće.

 

I čekao .

I dozivao.

I gledao sunce …

 

Plavim slikao zimu

u nestajanju.

A ja sam zelenim

bojila naše nebo

dane naše.

.

Slavila slavlje

vjesnica

prvih proljetnica

jaglaca

i prvih ptica pjevica…

 

Ne znam hoću li

moći

moći dočekati

a ne umrijeti

kao onog proljeća

kad se budilo sunce

kad se smijalo

sunce se smijalo

i zazivalo

ime tvoje zazivalo…

 

Sanak te obvladao

i očce tvoje

snom plavim punio

svjetlom plavim

plavim jezerom…

 

Šaptom nježnim

od daha nježnijim

dušu sam disala

na uho ti šaptala

uzmi je, neće ovdje

duša moja

sama

ispod jata crnog

sama ostati…

 

Udahni, samo je udahni

dušu moju u dušu svoju

putujmo, spremna sam

tvoje je jato ljepše

tvoje jato vjesnica

lastavica

bijelih

ljepše je

vodi me.

 

Hoću li, mogu li lastavice dočekati

a ne umrijeti, ponovo umrijeti

kao onog proljeća kada nije

cvalo sunce, nit cvijeće cvalo nije

samo su svijeće sjale,  tugu iskapale

bisere moje sjajem obasjale

a one popadale

za njim

sa mnom za tobom.

 

Molila sam ptice

tebe molila

povedi me

preklinjala

povedi me

zaklinjala

povedi me…

 

Nisi

poveo me nisi

onog proljeća…

20 komentara za "Neuslišana molitva"

  1. julija
    01/11/2016 at 9:05 pm Permalink

    Pjesma je dah. I leptir je pjesma. I ogromna tuga. I ljepota pjesme je pjesma. Marissa, i suza mi iz oka i bol negdje u nutrini i zahvalnost što tako milo znaš izraziti osjećaj koji se upija i glazbu riječi koja i boli i miluje.Lijep ti pozdrav, Marissa:)

  2. marissa
    01/11/2016 at 9:09 pm Permalink

    Mila moja. Prihvaćaš me kakva jesam. Znaš da je to moj dar voljenima, ne samo onome kojeg nema. Dar vama prijateljima koji razumijete i čije mišljenje iznad svega cijenim.
    Šaljem ti tople zagrljaje 🙂

  3. mirko1
    01/11/2016 at 9:45 pm Permalink

    Dar koji ljudsko biće iz najdublje dubine svoje može dati, dar koji se iščupa iz najdublje dubine duše.
    Veliki pozdrav, marissa 🙂

  4. Aljoša
    01/11/2016 at 10:21 pm Permalink

    Pjesma je toliko lijepa u svojoj boli da je čovjek opet mora pročitati. Stihovi su intimni, ali nose bezvremenost i univerzalnost. Drugi se neće znati izraziti kao ti, ali će prepoznati svoju tugu u tvojim riječima.Vp Marissa:)

  5. Dragica Meyer
    01/11/2016 at 11:16 pm Permalink

    Toliko je tuge i lepote u pesmi, šta reći, već samo uživati i opet čitati!! Mnogo lepih pozdrava marissa 🙂

  6. Milan Janković
    02/11/2016 at 7:27 am Permalink

    Čitao sam bez daha, gutao svaku strofu, jako lijepo Marissa!

    LP! 🙂

  7. Suzana Marić
    02/11/2016 at 12:57 pm Permalink

    Dušo draga, ova pjesma je puna tuge, ljepote duše ,tebi jedinstvene. Ovo je pjesma, koja mora biti zalivena istinskom suzom iz dubine srca. Ti, i samo ti, znaš pisati tako lijepo i tako milo .
    Topli pozdrav ti šaljem ,draga Marissa .

  8. nevenka
    02/11/2016 at 7:54 pm Permalink

    Plačem zbog tuge i ljepote izrečene ovom pjesmom,
    Topli zagrljaj ti šaljem

  9. boba grljusic
    02/11/2016 at 8:12 pm Permalink

    Rastužila si me do nijemosti!
    Pozdrav Marissa

  10. Mihaela
    03/11/2016 at 11:58 am Permalink

    Teče stih kao prekrasna tugovanka, koja se sluša zaustavljena daha, čija nas melodija nosi i dušom osluškuje. Moje divljenje.!

  11. marissa
    03/11/2016 at 4:27 pm Permalink

    Mirko, poeto dragi, zahvaljujem ti na lijepim riječima.

    Aljoša pjesniče rime, tvoje riječi su veliki poticaj.

    Čast mi je 🙂 🙂
    Primite Mirko i Aljoša velike tople pozdrave 🙂

  12. marissa
    03/11/2016 at 4:30 pm Permalink

    Dragice, Suzana, vi koje me uvije razveselite i oduševite divnim dječjim pjasmama, hvala vam.

    Nevenka, Boba, hvala.

    Šaljem vam svima zagrljaje 🙂 🙂 🙂 🙂

  13. marissa
    03/11/2016 at 4:32 pm Permalink

    Mihaela, hvala na komentaru koji svaki ljubitelj pisane riječi može samo poželjeti.
    Primi moju zahvalu i veliki topli zagrljaj 🙂

    Milane, veliki pozdrav, hvala na lijepom komentaru 🙂

  14. gabriel
    03/11/2016 at 10:27 pm Permalink

    U svojoj pjesmi si me povela na putovanje rijekom života. Rijekom koja je u isti mah pitoma, a opet vrtoglavo divlja i u tim mjenama je skrivena njena očaravajuća ljepota.
    Baš kao i stihovi koji su prepuni tihe pritajene tuge koja puni oči suzama i ostavlja odraz sjete u čitatelja, da bi se u idućem momentu pretvorili u nježni plamen nade. Bol i tuga baš kao nada i sreća esencije su samog života i neraskidivo su povezani.
    Kao i nemali puta do sad u svojoj poeziji pred čitatelja prostireš širinu svoje duše pozivajući ga da s tobom pođe na putovanje u neslućene visine.

    Moje štovanje od sveg srca.

  15. marissa
    04/11/2016 at 7:50 pm Permalink

    Moje štovanje tebi dragi Gabriele 🙂

  16. Lav
    04/11/2016 at 8:30 pm Permalink

    Gabrijel je izrazio sve što sam i sam osjetio. Zaista lijepa pjesma.:)

  17. marissa
    05/11/2016 at 8:23 pm Permalink

    Lave, hvala što si tu 🙂

  18. Tatyana
    17/11/2016 at 11:59 am Permalink

    Evo,naknadno čitam; i bole stihovi draga Marissa! Očarani su u svojim komentarima sve rekli, prepoznali ljepotu i bol tvog pera! Topli zagrljaj ti šaljem!

  19. marissa
    17/11/2016 at 6:44 pm Permalink

    Tatyana, šaljem ti veliki zagrljaj !

  20. mirko1
    17/11/2016 at 7:37 pm Permalink

    Marissa, već je uglavnom sve rečeno. Bilo je i razloga. Uživao sam i uz ovaj poetski uradak.
    Svaka čast, sve pohvale!!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.