Nijeme riječi

Noćas slavim blagdan nijemih riječi
dok zrela tišina grčevito rađa
i nudi da zagrlim svako slovo.
S plamenom voštanice
hrabro očekujem oluju suza.
Peče i srce u crnini,
radujući se masovnom ubojstvu
svega osim ravnodušnosti.
I ljubim njezin mrtvački ples.
Bol je napustila ovo mjesto
ostavivši za sobom
tragove soli
koje odnose nepoznati vjetrovi
budućnosti
i okamenjeno tijelo nad kojim prošlost
lomi izdajnička koplja.
Hladna kao sjever
zaboravljam držati olovku u ruci
kao jedinu obranu
od mravinjaka misli
koji me prekrio
i poslužio
na finom porculanu.
Noćas dopuštam nijemim riječima
da me živu pojedu.

2 komentara za "Nijeme riječi"

  1. Marija
    15/09/2017 at 7:45 am Permalink

    Pred izdajom se tijelo može okameniti, ali srcu to ne uspijeva. Zato su osjećaji rastrzani, a misli žderu, čak i kad su poslužene “na finom porculanu”. 🙂

  2. Marko Grubesic
    15/09/2017 at 3:00 pm Permalink

    Tjeskoba i košmar! Nije baš stanje za pisanje ali inspiracija je čudo.
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.