Nikada mi

Ti na kraju ,

s početka gledam ja .

 

Rano mi je, rano moja, uranak sam , a ti putnik na zalasku .

 

Ti noć pališ

a ja budim dan.

 

I gle čuda, sreće il nesreće, tuga rastanka ne čeka nas.

 

Put bez sastanka

za rastanak ne zna.

18 komentara za "Nikada mi"

  1. Marija
    03/01/2017 at 7:18 am Permalink

    Ostaje samo divljenje načinu na koji si izrekla činjenicu o nemogućnosti zajedničkog puta.
    Iako se različiti ljudi često dobro razumiju, postoje neke putanje života koje se ukrste, ali ne teku paralelno. Pjesma ima osoban ton, ali ukazuje i na neke opće životne zakone.
    Kraj pjesme snažno je zamirisao na Jesenjina i to me razveselilo, jer mi se učini da smo ga na trenutak oživjele, uvukle u misli. a tvoj stih je nastavio jednu misao i dao joj život. Dobro ti jutro, Marissa:)

  2. mirko1
    03/01/2017 at 8:48 am Permalink

    Marissa, na moje veliko zadovoljstvo Marija je rekla sve što treba reći za ovu sjajnu pjesmu. Hvala joj, ali hvala i tebi što si mi ovim svojim poetskim djelom obogatila veliku knjigu poezije koju utiskujem u obzore moga duhovnog trajanja, a “tu knjigu” čine veliki, najveći pjesnici ikad rođeni na našem ne/sretnom planetu.
    Divno je kad nečije duhovno bogatstvo ovako bljesne i oplemeni… zaustavi… pa drugu stranu naših svakodnevnih, rasutih života.
    Pozdravljam te

  3. mirko1
    03/01/2017 at 8:50 am Permalink

    …ispravak: “pa ZADRŽI drugu stranu…”

  4. marissa
    03/01/2017 at 4:03 pm Permalink

    Marija, draž pisanja je između ostalog i naći plodno tlo na koje kapnu riječi. Iz mog tla izađoše, do tebe doprješe . Hvala za prekrasan komentar. Sve što miriše na Jesenjina, oh … 🙂
    Veliki pozdrav ti šaljem 🙂

  5. marissa
    03/01/2017 at 4:05 pm Permalink

    Ako te jedan (jedna) dobar pjesnik-inja uvaži , zadovoljstvo je veliko. Pa kad te pročita i drugi vrsni pjesnik i iskaže poštovanje, sreća…
    Mirko obogatio si me komentarom, obogaćuješ me i nadahnjuješ svojom poezijom.
    Hvala 🙂

  6. Suzana Marić
    03/01/2017 at 4:15 pm Permalink

    Tvoje se pjesme osjećaju srcem . Tvoj poseban i tebi svojstven način pisanja ,privlači pažnju i zaokupi sva čula . Uživala sam u ovoj pjesmi . Topli pozdrav ti šaljem ,draga Marissa 🙂

  7. marissa
    03/01/2017 at 4:24 pm Permalink

    Hvala draga , neumorna pjesnikinjo.
    Šaljem ti veliki pozdrav:)

  8. boba grljusic
    03/01/2017 at 7:24 pm Permalink

    Za čas bijah mirna oranica na koju je iskapala tvoja prekrasna pjesma
    pozdrav Marissa

  9. nevenka
    03/01/2017 at 8:27 pm Permalink

    pjesma je to što se osjeća dušom,
    pozdrav ti šaljem

  10. gabriel
    03/01/2017 at 10:59 pm Permalink

    Putujemo kroz život, ali nikada sami. Osim onih nama dragih i bliskih osoba u čijem društvu rado putujemo i koje taj naš put oplemjenjuju zajedničkim uspomenama, ponekad se uz nas nađu i oni s kojima se naš život na tren ukrsti, ali koji nas se ničime ne mogu dotaći ili ostaviti vidljivijeg traga u našim dušama.
    Tako je to na vrtuljku života. Susrećemo mnoge, ali sami biramo one kojima ćemo dopustiti da budu sjećanje u našim srcima.

    Kako je to Mirko lijepo rekao “divno je kad nečije duhovno bogatstvo ovako bljesne i oplemeni…” tvoj život poklonima čiste duše, kakav je i ova tvoja pjesma, ja bih nadodao.

    Moj naklon pjesnikinjo

  11. Mihaela
    04/01/2017 at 6:22 am Permalink

    Pjesma šalje čvrstu, nedvosmislenu poruku, a ipak je stih profinjen, nježno odbija. Možda umišljam, ali u stihu
    “I gle čuda, sreće il nesreće, tuga rastanka ne čeka nas” ima malo, jedva vidljivo zrnce posprdnosti, ali tako nježne i blage da samo predstavlja istinu.

    Gabrijelov komentar nadopunjuje moje misli.:)

  12. Aljoša
    04/01/2017 at 8:11 am Permalink

    Mene su osvojili završni stihovi koji su pečat na pjesmu koja isprepliće emotivno i misaono. Vp Marissa 🙂

  13. marissa
    04/01/2017 at 10:19 am Permalink

    Boba draga, hvala na dodatku što slijedi u poetskom duhu.
    Sretno 🙂

  14. marissa
    04/01/2017 at 10:20 am Permalink

    Nevenka, drago mi je čuti tvoje mišljenje.
    Pozdrav veliki 🙂

  15. marissa
    04/01/2017 at 10:22 am Permalink

    Gabriele, uvijek rječit, pun emotivnog doživljaja. Hvala na prelijepim riječima i mislima koje nalaze pravo mjesto uz moju pjesmu.
    Veliki pozdrav 🙂

  16. marissa
    04/01/2017 at 10:25 am Permalink

    Mihaela, uvijek, baš uvijek shvatiš ispravno moje misli. Ima u citiranom ironije, dakako. A istina je da je blagodat ne dotaći tugu s onima koje je bolje zaobići.
    Hvala na izvrsnom komentaru.
    Veliki pozdrav 🙂

  17. marissa
    04/01/2017 at 10:26 am Permalink

    Aljoša dragi, hvala. Šaljem ti veliki pozdrav 🙂

  18. Nedovršena
    04/01/2017 at 2:00 pm Permalink

    O, baš dobro

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.