Na satenskom plavetnilu neba
Odbljesak očiju tvojih dahnu
Ćut kucaju srca niz zvon bijelih suza …
Bez ruku tvojih, ja sjenka sam samo
I korak što besciljno na cesti stoji
Jasnoćom očnjeg vida, s čelom
Evokacija stisnutih kroz šum
Listanja čežnje s tugom u krvi
Ovovremenog razgrnuća s vjetrom
Graktaja crnog krik u zjenama mojim –
Već opečaćenim na potonuću izvora
U svijeći na okićenom grobu, moj povratak
Kroz plamičak svjetla za tebe gori,
A zov bijelih suza snježi u grlu …
Zdenka Kirin iz zbirke pjesama “Preslica stihova”
29/10/2012 at 12:04 am Permalink
U svijeći na okićenom grobu, moj povratak
Kroz plamičak svjetla za tebe gori,
Pozdrav 🙂
29/10/2012 at 9:08 am Permalink
jako lijepo, vrlo poetski napisano, pozdrav Kirin !
29/10/2012 at 12:21 pm Permalink
Osim pozdrava ostah bez riječi, bez potrebe bilo što analizirati, jednostavno doživljeno kroz bijele suze 🙂
31/10/2012 at 11:40 am Permalink
Što ja mogu sada reći osim veliko hvala Mariji, Jimu Corbetu i Tonki na uživljavanje u emocionalni slom koji sam proživjela u toj noći. Svima šaljem lijep pozdrav !!!
01/11/2012 at 8:30 am Permalink
A zov bijelih suza snjezi u grlu
Lep pozdrav 🙂
07/11/2012 at 12:11 am Permalink
Samo pokušavam opisati, dočarati svoje stanje kad samo bol vlada: hvala Dragica Meyer !!!