Noć puna Meseca

Ponoć preuzima

Od juče muki čas

Mesec pozu zauzima,

I zasija na sav glas. 

 

Gledam tog sanjara

Što naduo se sav

Još mu griva fali,

Bio bi kao lav.

 

Il’ velike oči

Iznad malog kljuna

Pa bi ko srebrna

Zurio buljuna.

 

Razbuktao svetlo

Da noć posta dan,

Pa ga šalom diram,

Da ne padne u san.

 

Ne može obraze

U osmeh razvući,

Zbog mojih gluposti,

Od smeha će pući.

 

Dragica Meyer

4 komentara za "Noć puna Meseca"

  1. Marija
    Marija
    01/09/2018 at 9:11 am Permalink

    Zanimljiv je Mjesec pjesnicima, čak i sada kada znamo što predstavlja. Lijepa igra!:)

  2. mirko1
    mirko1
    01/09/2018 at 10:41 am Permalink

    Pjesma jest u kategoriji ŠALJIVO, ali gledano iz tvoje umjetničke pozicije drukčija je slika, doživljaj i “meta i odstojanje”. Vrlo zgodno, rječito i zanimljivo.
    lpm

  3. katarinab
    katarinab
    01/09/2018 at 2:26 pm Permalink

    Dragice, zanimljivi i veseli stihovi. Sviđa m se kako te je inspirirao Mjesec za ovu lijepu pjesmu njemu u čast.

    Lp! 🙂

  4. Dragica Meyer
    Dragica Meyer
    02/09/2018 at 8:11 am Permalink

    Ironija na moj račun, bar mi pravi društvo, kad ne mogu da spavam!
    Hvala cure! Mnogo pozdrava 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.