Noćni leptiri (3)

…njen put je vodio u obaveze, ja sam čekao njeno ukazanje, ja sam čekao svoju budućnost. Tako je bilo teško brojati sekunde zaljubljenim mislima. Utonuti li u san, ili sanjati budan njene buduće dodire? Utkala se ta dvojba i u vrijeme u kojoj je zovem mojom. Javila se Nataly, umorna i očarana, sretna i divna, zaljubljiva i umorna još malo više. Upalile su se tada zvijezde na mom nebu sretnih trenutaka. Zar je moguće, tako jednostavno pasti pod utjecaj njenog mjeseca, utopiti se u moru njene ljepote? Tada sam shvatio raj, ovaj zemaljski. Život je u to vrijeme pisao sa slomljenim prstima, tuge su plutale tijelom i duhom, a onda je došla ona, sa srcem od stihova, žena mojih vječnih maštanja, prijatelj i ljubavnica. Odlučio sam tada ukrasti njenu ljubav i omotati se tom divotom, zauvijek. Morala je ići. Odlučio sam je čekati na raskršću savršenstva i sutrašnjeg dana.

4 komentara za "Noćni leptiri (3)"

  1. Marija
    23/03/2014 at 7:09 pm Permalink

    Vrlo lirski lijepo:)

  2. Marko Grubesic
    23/03/2014 at 8:28 pm Permalink

    Slažem se s Marijom. Proza puna romantike i lijepih osjećaja.
    Pozdrav!

  3. Jim Corbet
    23/03/2014 at 10:29 pm Permalink

    lijepo i romantično, što bi se reklo…ljubav ti je srednje ime 🙂 pozdrav Kristian!

  4. Aljoša
    24/03/2014 at 8:57 am Permalink

    Lijepo je to raskršće iščekivanja.
    VP Kristiane 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.