Iz postelje su tiho stali
nonica Marija i nonić Ivić,
obrazić su mi podragali,
pošaptali
spi još dite malo…
Ma nis tela va postelji ostat,
jutro će pasat,
gren ja brzo na nožice stat
niz skale hitro za njimi pasat.
Nonica se smije
na vrime si prišla da ti bušić dan,
sada hodi brzo vidit
je li jajčace kakovo kokoš snesla.
Brzo san tekla,
aj kako je lipo toplo jajčace pobrat,
zajno će na povnici zadišat.
julija
Josip Ergovic
katarinab
23/05/2012 at 6:23 pm Permalink
Volim taj dijalekt koji je tako mekan i nježan, njegove deminutive- nonica,obrazić, nonić, bušić, nožice, dijalekt na kojem svaka riječ ima svoju glazbu, svaka riječ diši, a ti znaš tako prisno oslikati jedan idiličan način života koji se ,srećom, još ponegdje susreće. Veliki pozdrav Marissa 🙂
23/05/2012 at 7:38 pm Permalink
I ja sam imao nonicu Mariju… Pozdrav Marissa
23/05/2012 at 7:48 pm Permalink
Lijep dijalekt koji poeziji daje poseban prizvuk.Sjajno napisano Marissa 🙂
Ugodne vecernje sate ti zelim!
24/05/2012 at 9:18 am Permalink
Priključujem se društvu s pozdravima… dok u meni odjekuju stihovi, lijepi, prijatni, topli.
Lijep pozdrav Marissa !
24/05/2012 at 12:31 pm Permalink
lijepa, nježna pjesma/slika, puno pozdrava
SFD
24/05/2012 at 1:47 pm Permalink
Krasna pjesma, baš za djecu, lijepa u svom dijalektu 🙂