Kika: “POD MJESEČEVIM SVJETLOM”

Nova 3. zbirka poezije koju sam kompletno pripremila i obradila za tisak je stigla autorici

O AUTORICI

Mjesto rođenja Visoko, BiH, prebivalište Zagreb, Hrvatska.

Skupljala sam i nizala i ja svoje najsjajnije perle „Pod mjesečevim svjetlom“! Nije ih previše bilo, ali dovoljno da se prospu po bijelom papiru i utkaju u stih kao nježni bijeg od svega što te tišti.

Pečat svemu što ne daš, što nosiš u sebi i sa sobom kao amajliju, mjesto gdje skupiš i uposllš sva osjetila i čula da se otmeš noći bez mjesečine i upališ svoje zvijezde vodilice.

S ljubavlju,
Kika

NOSIO SAM JOJ

Nosio sam joj
sve dane iz kalendara,
birao najljepše ruže
bosanskih avlija i bašči,
nisam odolio
nijednom sokaku do nje,
nijednoj
suncem izbrušenoj latici.

Bijele, voljela je bijele,
rekla mi je tog dana,
kad je vidjeh zamišljenu
pored mosta, kad je vidjeh
niotkuda, ispred sebe
nasmijala mi se,
meni se smijala, blago,
a gorljivo poput nade,
kad joj popravih kosu
od nemirnog vjetra.

I ne reče ništa
ni ja ne rekoh,
zarobi nas šutnja
optočena zlatnim
slapovima Lune
iznad minareta i zvonika…

Birao sam joj najljepša jutra,
obojene zalaske i nudio
plovidbe po želji, u beskraje,
svirao joj balade koje voli,
ispjevao stihove najtužnijih pjesnika,
dok me gledala,
mene je gledala
pod suncem Bosne
pod lipama,
pod Mjesečevim svjetlom.

Po srebrnim bosanskim snjegovima
tkala fine bijele baršunaste snove,
čuvala me, mene je čuvala,
nespretno, a gorljivo,
poput plemenitog kamenčića u dlanu.

Dolazio sam, dolazio
i odlazio, nikad zauvijek,
čekala me, mene je čekala,
tiho, nespretno,
a gorljivo poput mjesečine nad Bosnom.

AUTORICA: Kika iz 3. zbirke poezije “POD MJESEČEVIM SVJETLOM”

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „POD MJESEČEVIM SVJETLOM“ AUTORICA: KIKA

Kad Mjesec svojim mističnim svjetlom obasja nježno srce jedne žene, u nju se uvlači ona tišina kojom se sve govori, tišina koja sama diše, tišina koja divne pjesme piše.

Upravo takve pjesme, Mjesecom obasjane i prekrasne, čitala sam u 3. zbirci poezije „Pod Mjesečevim svjetlom“ koju je napisala pjesnikinja Kika.

Svojim posebnim stilom pisanja, Kika nas uvodi u svoj nostalgično-ljubavno-refleksivni svijet gdje je sve tako isprepleteno tišinom, jesenjim lišćem koje se polako otkida s drveća padajući tiho na tlo i nadolazećim bijelim snijegom koji će pokriti davne dane njenog djetinjstva i mladosti.

Iz Kikinie poezije iščitava se onaj fini poetski šarm kojeg imaju rijetki pjesnici, a koji svojom latentnom prisutnošću zarobljava čitatelja da se vraća ponovo na pročitanu pjesmu ne želeći je zaboraviti.

U svijetu se događa svašta, planet je u opasnoj situaciji, moćnici s najviše bezobzirnosti ignoriraju stanje ovog jedinog plavog mjesta u svemiru gdje možemo živjeti, a upravo se na to fokusira i Kika u svojim člancima pozivajući Čovjeka da se trgne, pozivajući Čovjeka u moćniku da prestane gledati uvis i da pogleda očima stvarnosti za buduće generacije, jer mi odlazimo, a novi ljudi dolaze na naša mjesta ovog globusa, zauzet će ta mjesta i pitat će se: što su nam oni prije nas ostavili?

Ne bih htjela biti u koži tog čovjeka da se moram pitati što li mi je ostavio moj predak: razoreni planet ili zeleno-plavi planet bogat vodama, živim svijetom i ljepotom.

Preporučam ovu prelijepu zbirku „Pod Mjesečevim svjetlom“ svakom čitatelju, jer će čitajući slova ove zbirke doći do onog smisla do kojeg sam i ja došla pišući ovaj osvrt na nju.

napisala: Jadranka Varga pjesnikinja
Zagreb, 19.12.2022.