Tvoju ludost je tako lijepo zamotati oko sebe,
pa smiješkom se rastvoriti kao ruža.
Kada te nema čeznem za tvojim glasom,
jednom ludosti nježnom.
I ta me ludost dotakne,
ponekada po koži, a nekada se i množi.
A ponekada me samo ostavi bez riječi,
samo zbunjena slika ludosti.
Znaš li koja je ludost gledati u tvoju sliku,
izbezumljeno, uglavnom često.
Planovima što krojimo sudbinu provlači se miris ludosti,
al koga je briga.
I poznajem ti snove o nama,
jer i ja ih sanjam istom ludosti, istom pjesmom.
Ludost je ne željeti i sunce i kišu
i male oblake iznad našeg grada.
I tvoje nago tijelo što drhti,
dok ti libido probija granice ludosti.
Obećati se u vječnosti prvog dana potpuna je ludost,
kojoj se predajem.
Ali najveća ludost u ovoj ludosti ipak ostaje ludost,
ludosti moja.
O’ ludosti.
18/09/2012 at 8:46 am Permalink
Ludo nema šta 🙂
pozdrav !
18/09/2012 at 10:58 am Permalink
ispr.u tvoju sliku
Ponekad se moramo ludirati, kada ništa osim nas ne vidimo. Tako i ovi stihovi donose trenutke blažene ludosti. Lijep pozdrav Kristiane 🙂
18/09/2012 at 4:16 pm Permalink
ludost je ljubiti
a opet ludost je ostati sam
puno pozdrava
sfd
18/09/2012 at 6:13 pm Permalink
dobra..vrlo.
18/09/2012 at 7:05 pm Permalink
Kad se ludo voli onda sve ludo izgleda 🙂
Pozdrav!
19/09/2012 at 2:09 pm Permalink
potpuna je ludost
kojoj se predajem
dobra,pozdrav 🙂