Tvoju ludost je tako lijepo zamotati oko sebe,
pa smiješkom se rastvoriti kao ruža.
Kada te nema čeznem za tvojim glasom,
jednom ludosti nježnom.
I ta me ludost dotakne,
ponekada po koži, a nekada se i množi.
A ponekada me samo ostavi bez riječi,
samo zbunjena slika ludosti.
Znaš li koja je ludost gledati u tvoju sliku,
izbezumljeno, uglavnom često.
Planovima što krojimo sudbinu provlači se miris ludosti,
al koga je briga.
I poznajem ti snove o nama,
jer i ja ih sanjam istom ludosti, istom pjesmom.
Ludost je ne željeti i sunce i kišu
i male oblake iznad našeg grada.
I tvoje nago tijelo što drhti,
dok ti libido probija granice ludosti.
Obećati se u vječnosti prvog dana potpuna je ludost,
kojoj se predajem.
Ali najveća ludost u ovoj ludosti ipak ostaje ludost,
ludosti moja.

O’ ludosti.