Živim u trošnoj kući
na obali Marmarskog mora.
( ne shvataj me ozbiljno, uvijek,
Snove u riječi pretačem)
Jutrom miris svježeg hljeba
širi se površinom mojih grudi.
( ne crtam se obljubljenu vjetrom,
pogledaj me ako smiješ)
U podne za ruku me vuče
čovjek pitomog pogleda.
( da, vidim mu samo oči,
sve drugo krije magleni veo)
Predvečerje mi nudi zrikavce
što misli mi oblikuju odlučno.
(večeri su ovdje nepredvidive
zašto me shvataš ozbiljno)
Noći?
O njima ću ti šaptati kad vrijeme iscuri.
julija
Suzana Marić
Marija
17/04/2012 at 8:17 am Permalink
Dobro nam došla Tanja na Očaravanje. Pjesma kojom si nam se predstavila je lijepa u svojoj bogatoj jednostavnosti. Osjećaje iznosiš tako da, iako intimni, ne ostaju samo tvoji, širi se njihovo značenje na svakog tko ponekad poezijom diše, tko zna prihvatiti ponuđene zrikavce i koji iz perspektive jednostavnog života na obali zna riječi u snove pretakati. Osjećaj se dobro na ovom Portalu. 🙂 🙂
17/04/2012 at 10:12 am Permalink
puno pozdrava
dobra pjesma
SFD
17/04/2012 at 11:20 am Permalink
Prekrasna, dojmljiva pjesma, nježna i jednostavna 🙂
17/04/2012 at 1:37 pm Permalink
smire me tvoji stihovi, lijepo je što si tu 🙂
17/04/2012 at 2:12 pm Permalink
Lijepa dojmljiva pjesma, pozdrav Tanja i dobro došla na portal!
18/04/2012 at 7:33 am Permalink
Hvala vam 🙂
24/04/2012 at 8:56 pm Permalink
pozdravčić izdaleka ,pjesma sjajna
08/06/2012 at 10:58 am Permalink
Draga Tanja,
tvoja poezija me uvijek očaravala i divila sam se tvom talentu. Drago mi je da je dijeliš sa drugima i na ovom portalu.
Puno te pozdravljam
i želim ti svako dobro!
Tvoja prijateljica Safeta