U nedoumici spušta rukave
štiteći vlastitu kožu
uvlači ramena
ne uspijeva zaštititi lice
riječi
oštre iglice
nepogrešivo pronalaze uho
put do obraza
podlo žare iznutra
odmiče se
pognute glave
udomljuje tuđu krivnju
malo kasnije čujem je
ispod oblaka se smije
Suzana Marić
Mihaela
14/03/2012 at 10:14 am Permalink
Zanimljiv je tvoj pjesnički jezik. Jedan izraz budi nekoliko asocijacija. Riječi, oštre iglice- ne samo da su oslikane teške riječi koje ubadaju, nego istovremeno u meni bude sliku da se cijela scena odigrava negdje na Mediteranu pod borovima. Misao je dobila dvostruku sliku. i vidim tu osobu koja se skupila, uvukla ramena, čiji su se obrazi zažarili zbog jake riječi. Zadnji stih mi je ostao zagonetan. Taj smijeh ispod oblaka. Prošla je nevera?
🙂 🙂
14/03/2012 at 10:29 am Permalink
Upravo tako ,znaš onu staru “pametniji popušta ” ona je snagom otrpila ,odmakla se popuštajući ,ne ulazeći u konflikt i pobijedila
hvala ti na iscrpnim ,detaljnim i konstruktivnim komentarima
naviknut ćeš se još malo ….moje pjesme završavaju ma i sa tračkom optimizma ali ipak optimizma
14/03/2012 at 10:59 am Permalink
Ni ja nisam shvatio kraj pjesme ali evo sad je pojašnjeno,Boba ovo što navodiš u komentaru je zapravo najbolja taktika na webstilusu gdje ima puno ratnih sjekira 🙂
Pozdrav!
14/03/2012 at 11:35 am Permalink
tamo je bilo vrsnih pjesnika ,milina za dušu i ja sam tamo uživala ,još uvijek napišem po neku za poneke koje volim
sve se “uneredilo ” dolaskom tri nove /ženske / osobe koje su daleko od poezije ,civiliziranog ponašanja ,srušile su s ti portal
pozdrav ti
B.
14/03/2012 at 1:58 pm Permalink
malo kasnije čujem je
ispod oblaka se smije
sviđa mi se kraj…dašak pozitivnih misli
lijep pozdrav
14/03/2012 at 3:54 pm Permalink
Ja znam samo za denis,nisam dovoljno bio tamo da bih upoznao još koju sličnu njoj 🙂
14/03/2012 at 5:20 pm Permalink
lijepa pjesma
oštre iglice
nepogrešivo pronalaze uho
put do obraza
podlo žare iznutra
pozdrav
SFD
14/03/2012 at 10:40 pm Permalink
odmiče se
pognute glave
udomljuje tuđu krivnju
Ponekad je potrebno i tako otrpjeti.Lijepo Boba.