Rodih se u brdima posnim gdje dobro uspijeva samo trn,
namjesto umilne glazbe moj dolazak pozdravi gavran crn.
Najavih se ja i sam glasno kroz moj prodorni plač
ali umjesto cvijeća dočekaše me samo korov i drač.
Dani promicaše i ja napravih moj prvi korak
i brzo jasno mi bi kako život zna biti gorak.
Naučih da u životu je češći čemer negoli med
i osjetih kako je kad oko srca se hvata led.
Ali nada i vjera me naučiše da budem čvrst kao kamen
i stvoriše od mene biće u kojem se ne gasi životni plamen.
I staze kojima hodim obasjava taj neugasivi krijes,
svjetlost mi njegova daje snagu da pobijedim i mržnju i bijes.
Tekle su čeznje moje žustro kao planinski potok,
žuborile su žudnje i strasti dok ne pronadjoše svoj otok.
I pretvori se se pustara gola u povrtnjak bujan i plodan,
nemirni lutalica konačno postade miran i odan.
Znam da sam prema sudbini ponekad bio drzak,
sada je puno bolje iako ponekad još ponese me životni brzak.
Navikoh se ja postupno na ovaj lijepi zemaljski vrt
i želim uživati u njemu dok ne prozove me smrt.
julija
Suzana Marić
Marija
12/04/2012 at 9:13 pm Permalink
Odlično ispričana ljudska sudbina stihom. Rođen na kršu, na tlu koje malo daje, a puno traži, odgajan na tradicionalnim vrijednostima koje očvrsnu čovjeka, koje mu usade osjećaj pravednosti, borbenosti, ustrajnosti, ipak odnekud nosi u sebi nešto boemsko, nešto što ga tjera da uživa u radostima života. Dugačak stih lijepo podnosi parnu rimu. Marko, drago mi te je čitati,
želim ti lijepu, ugodnu noć 🙂 🙂
12/04/2012 at 9:28 pm Permalink
Ali nada i vjera me naučise da budem čvrst kao kamen
I stvoriše od mene biće u kojem se ne gasi životni plamen
I staze kojima hodim obasjava taj neugasivi krijes
Svjetlost mi njegova daje snagu da pobijedim i mržnju i bijes
Fenomenalna pouka.Pjesma prelijepa.
12/04/2012 at 9:43 pm Permalink
Lutak, grlim te 🙂
ma znaš …:)
12/04/2012 at 9:54 pm Permalink
@ Marija
@ Stefi
@ Newe
Hvala vam na citanju i drago mi je da me niste zaboravili 🙂
Lijep pozdrav i laku noc vam zelim!
12/04/2012 at 11:15 pm Permalink
Ali nada i vjera me naučise da budem čvrst kao kamen
I stvoriše od mene biće u kojem se ne gasi životni plamen
I staze kojima hodim obasjava taj neugasivi krijes
Svjetlost mi njegova daje snagu da pobijedim i mržnju i bijes…
pozdrav
13/04/2012 at 4:14 am Permalink
I stvoriše od mene biće u kojem se ne gasi životni plamen
Heej Marko G 🙂 lijepo te opet čitati !
Ovaj stih otkriva čovjekovu neprikrivenu želju da ipak okusi život onakvim kakav on jest … i pjesma u sebi nosi srčanost. Lijepo napisano i tvoje.
Dobro ti jutro.
13/04/2012 at 4:41 am Permalink
E moj MG, opet predivno. Uživao sam u svakom stihu.
LP
13/04/2012 at 9:43 am Permalink
Rasturaš ovom pjesmom a i rimom, pozdrav Marko i 🙂
13/04/2012 at 10:02 am Permalink
zriješ,život brodiš i nostalgičan si ,ali sve umjereno i lijepo
13/04/2012 at 10:15 am Permalink
Marko, pjesma vrijedna pažnje !
“I želim uživati u njemu dok ne prozove me smrt”.
A ja sam uživao čitajući. Veliki pozdrav.
13/04/2012 at 6:14 pm Permalink
Hvala sto ste izdvojili vrijeme za mene i sto me niste zaboravili 🙂
Srdacan pozdrav svima!
13/04/2012 at 8:30 pm Permalink
Ali nada i vjera me naučise da budem čvrst kao kamen
I stvoriše od mene biće u kojem se ne gasi životni plamen
puno pozdrava
sfd
28/04/2012 at 9:15 pm Permalink
Veliko hvala.
PozdravSong!
28/04/2012 at 9:21 pm Permalink
ma ok je, bolje ikako nego nikako
SFD
28/04/2012 at 9:25 pm Permalink
Tako je Song!Ne spavas jos nocna ptico a?Meni se evo vec oci sklapaju.Osamutilo me danas sunce i dim sa rostilja,moram pod hitno u krpe 😉 🙂
Laku noc!
28/04/2012 at 9:27 pm Permalink
pa samo bez vina da nemaš i snove p’jane hihihiiihi
noć MG
sfd
28/04/2012 at 9:40 pm Permalink
A ne,ne…vino je samo za izuzetne prilike i poeziju a uz rostilj ide naravno pivo.Od zestokih stvari dolazi u obzir najvise casica dvije po mogucnosti prave sljivovice.Ne volim inace pretjerivati jer mi bude strasno muka(sutradan) 🙂
Toliko o alkoholu a drugi put cemo mozda o zenama 😉
‘Ajde sada konacno laku noc!