Kad sam obnevidjevši
tamom se obavila
sunce sam, sunce zlato
bez pozdrava ostavila
povratku obećanje nisam obećala
besramno lako leđa okrenula
u sunovraćanju gubila se,
samo čulima zbogom rekla
prazan oklop čula nema
lakše tako prođe boli sprega.
Ali mene nema.
20/09/2012 at 6:54 am Permalink
snažna pjesma koja zadire u nutrinu ,polako i to će proći
pozdrav tebi uz toplu ohrabrujuću misao
20/09/2012 at 7:04 am Permalink
Lijepo 🙂 pozdrav
20/09/2012 at 7:45 am Permalink
Hvala Boba na toploj podršci.
Tonka, lijep pozdrav!
20/09/2012 at 8:19 am Permalink
Zatvaramo čula da bismo preživjeli. Vratili se. Jak je život. Ne odustajemo lako. Samo se na neko vrijeme zavučemo u škrapu naše duše. Boli. Želim ti snagu. Pozdrav draga Marissa.
20/09/2012 at 9:51 am Permalink
lijepo Marissa, pozdrav i 🙂
20/09/2012 at 5:29 pm Permalink
prazan oklop čula nema
lakše tako prođe boli sprega.
Ali mene nema.
sviđa mi se pjesma, puno pozdrava
sfd
20/09/2012 at 8:11 pm Permalink
Nisi više ono što si bila! Lijepo izrečeno.
Srdačan pozdrav!
21/09/2012 at 11:49 am Permalink
Marissa, ono ALI MENE NEMA, kao nož je, kao metak kad razdire tkivo. Ali IMA. Nismo samo tijelo. Bratski te upućujem na Marijin, pa na Bobin, pa na sve druge komentare… i mišljenja.
U ovom velikom pozdravu je ona vrsta podrške koja kipti snagom i iskrenošću (u ovim, datim i mogućim okvirima!!!)
🙂 🙂
21/09/2012 at 6:42 pm Permalink
Mirko dragi,hvala na toplim riječima podrške, pomno sam i duboko upila Bobine i Marijine riječi,
hvala Jimu,Marku,Songu.
Borit ću se pjesmama da se probudim.
Pišite i dalje lijepo kako znate!