Nemam kome reći
da sam danas potrošila sebe,
sve sam dala što sam znala,
osjećam da tinjam
il me možda nema.
Tu je čovjek koji bolan
bezvoljno baulja,
svoj mu osmjeh udahnuti htjedoh
nek ga ima da ga brani
od svih boli i života kad ne voli.
On ga uze al’ odbaci istog trena,
nježnu riječ poklonih
i nju uze pa je gnjevan odmah baci,
ne znam zašto borit se ne želi
zašto uze ono što mi puno znači
pa to zgužva i u bezdan baci.
Osta mi praznina
praznoga tijela,
potrošili me danas tužni ljudi,
uzeli mi snagu smijeha,
blagost i dobrota me ne hrane,
pomozi mi Bože da opet obnovim sebe.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
13/05/2012 at 5:23 pm Permalink
potrošili me danas tužni ljudi,
uzeli mi snagu smijeha,
blagost i dobrota me ne hrane,
pomozi mi Bože da opet obnovim sebe.
Dirnuli su me tvoji stihovi. Lijepo oslikavaju tugu koju osjećamo kad nas povrijede ne htijući, ne znajući, ne mareći. Lijep pozdrav Marissa. )
13/05/2012 at 6:06 pm Permalink
Uvijek nas potroše oni koji tugu nose, zato je dobro da možemo snagu međusobno dijeliti i obnavljati. Pozdrav ti ostavljam 🙂
13/05/2012 at 6:57 pm Permalink
Obnovi me ili računalnim riječnikom – restartaj 🙂
Svi mi po vlastitom nahođenju obnavljamo baterije i činimo to na razne načine kako bi funkcionirali u ovom društvu, jako dobra pjesma, pozdrav !
13/05/2012 at 7:39 pm Permalink
Dobro je da si izgovorila sve i na taj način odmalila ,čineći prostor za sebe
pozdrv tebi
13/05/2012 at 8:50 pm Permalink
Zvuci dosta rezignirano i nesretno.Zivot zna biti i ovakav i onakav:ponekad nam podari srecu a ponekad se za nju moramo sami boriti.
Lijep pozdrav!
13/05/2012 at 9:13 pm Permalink
potrošili me danas tužni ljudi,
uzeli mi snagu smijeha,
lijepa pjesma
noć
SFD
14/05/2012 at 7:42 am Permalink
punimo se pišući stih…
14/05/2012 at 8:50 am Permalink
Već su rekli sve. I trebalo je. Zavrijedila si. Ja ovaj put svoj dojam svodim na ocjenu – desetka!
Srdačan pozdrav, Marissa!
14/05/2012 at 3:11 pm Permalink
Jako lepa pesma, posebno
“potrosili me danas tuzni ljudi,
uzeli mi snagu smijeha”
Pozdrav i 🙂