Tražio sam te
u množini besmislenih dana
ispod usnulih kestenova
u parkovima zaborava.
Miris tvoje kose
sam tražio
između crnih ruža
izniklih u vrtovima bola.
Tražio sam
i odsjaj oka tvoga
između pocijepanih oblaka
u noćima bez zvijezda.
Ne nađoh ništa!
Ostadoše mi samo
prokletstva nemira u zadužbinu
i lutanja bez putanje i cilja
po obroncima tuge.
julija
02/09/2012 at 7:54 am Permalink
Tražio sam
i odsjaj oka tvoga
između pocijepanih oblaka
u noćima bez zvijezda
Tužna i lijepa pjesma, dobro ti jutro Marko !
02/09/2012 at 8:32 am Permalink
Ne nađoh ništa
Ostadoše mi samo
prokletstva nemira u zadužbinu
i lutanja bez putanje i cilja
po obroncima tuge
e i jest samo to ostalo…lijepa tužna pjesma
pozdrav :))
02/09/2012 at 12:20 pm Permalink
“Ostadoše mi samo
prokletstva nemira u zadužbinu”
Krasna!
Marko , jako nas puno ima što dobismo u zadudžbinu prokletstvo nemira .
Zato pišemo da to prokletstvo malo izkanaliziramo , tu nemirnu energiju kanalima provedemo do ovako lijepe pjesme koju, eto, čitam.
Srdačan pozdrav!
02/09/2012 at 12:22 pm Permalink
traženje kao vječita potreba da budemo voljeni…meni ova pjesma nije tužna, više mi je sva satkana od čežnje, i na kraju od spoznaje da se traženje za srodnom dušom nastavlja..:)
02/09/2012 at 12:41 pm Permalink
Ma mArkionen i na obroncima tuge pojavi se tracak nadanja i svjetlosti….
Divna pjesma…
LP
02/09/2012 at 1:35 pm Permalink
Sve ima svoj kraj, pa i tuga. Tuzno Marko. Pozdrav 🙂
02/09/2012 at 1:37 pm Permalink
pravo lijepa pjesma marko!!!!
02/09/2012 at 2:17 pm Permalink
Teško ćeš naći pjesnika koji nije primio prokletstva nemira u zadužbinu.Lijep je tvoj izraz i slobodnim stihom iako je onaj drugi zahtjevniji. Lijep pozdrav Marko 🙂
02/09/2012 at 5:08 pm Permalink
Tražio sam
i odsjaj oka tvoga
između pocijepanih oblaka
Savršena slika.Pjesma još bolja.Pozdrav Marko.
02/09/2012 at 7:16 pm Permalink
Ekipo zlatni ste 🙂 Evo ja sišao sa obronaka tuge u nizine dokolice.
Ugodne večernje sate vam želim!