Svjetla budućnost nikako da se pojavi!

Svjetiljka srca gori kroz naše zjene
pjesma pronosi let i slijeće kroz emocije
što razigrane traju i uznose naše poljupce
i želje kroz susret u pitomom dijalogu …

Rukopisom dišem dok duša se napaja ususret životu
koji se kao slika prikazuje i bruji iz dana u dan
ljubav i ljepota još uvijek se grle i zjene se bude
da vrtlogu sunca predaju suze kroz koje sam čovjek
od krvi i mesa rođena da okusim moć pripadanja
u vječnom peharu srca datog za poljubac svet i najdraži
kojeg uresuje i oplemenjuje pjesma moja i tvoja u duši
punoj smijeha i rana dok riječi naše odlaze
i ostaju strune vječnosti nebeskog bljeska na horizontu
zbog mladih zora u kolijevci dječje radosti životu …

Taj divan živi svijet i ljubav u njemu molitva je
u zvonu nježne i strastvene glazbe pod prstima
kroz savršenu ljepotu čula i rukopisa u knjizi
boja, mirisa, plesa, šapata i nijansi u zauvijek …

Svjetla ljubavi utisnuta su u nevidljivu moć!

Zdenka Kirin iz prozno poetskog ciklusa “Zov daljina”