Lutao sam ulicama bez cilja,
duša mi je bila bolom satrana
a onda mi postade toplo od milja
kad ugledah te oči boje katrana.
Zastao sam kao ošinut gromom
a ona mi podari jedan pogled drag,
htio sam ostati na osmjehu tromom
ali mira mi nije dao neki vrag.
Upitao sam zbunjeno koliko je sati
a ona mi pokaza prstom gradsku uru,
srce mi započe jače u grudima da mlati,
znao sam već da želim imati ovu curu.
Na terasi kafića počastio sam je kolom,
pričala mi je o nemirnom životu svom
i gledala me očima ispunjenim bolom
tražeći utjehu na ramenu mom.
Barska plesačica je bila i nikako sveta,
nosila je uz tijelo pripijene haljine,
ljubav moja je bila toga ljeta
aonda su mi je ukrale daljine.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
10/06/2012 at 11:25 am Permalink
A onda su mi je ukrale daljine
Ma trebao si ju odmah vodit pred oltar 🙂 šala mala, lijepa pjesma Marko, kroz stihove i rimu ispričao si jedan lijep susret i podjelio ga s nama, pozdrav i 🙂
10/06/2012 at 11:39 am Permalink
Lepa prica jedne avanture iz mladosti, Jim bi odmah na vencanje, ajme usrecili bi se hahaha!!!
Lep pozdrav 🙂
10/06/2012 at 1:53 pm Permalink
Prvo me osvojio ritam pjesme, a zatim ležerno i vedro ispričana priča. I uvijek se iznova divim tvojoj sposobnosti skladanja dvostrukom rimom. To je rijedak dar koji si ti izbrusio toliko da ti je izraz prirodan, nenametljiv. Veliki pozdrav Marko i 🙂 od uha do uha.
10/06/2012 at 4:11 pm Permalink
Zastao sam kao ošinut gromom
A ona mi podari jedan pogled drag
Htio sam ostati na osmjehu tromom
Ali mira mi nije dao neki vrag
Odlična Marko.Uvijek ima neki vrag koji ne da mira.
10/06/2012 at 9:10 pm Permalink
@ Jime
@ Dragice
Nije gospodicna bas bila za zeniti 🙂
@ Mare to je bas prica u rimi a ta rimovanje…to mi je vjerojatno urodjeno.
@ Stefi to sa vragom je bas tako.Koliko puta mi je razum rekao ne cini to ali vrag neda mira 😉
Laku noc vam zelim!
11/06/2012 at 5:44 am Permalink
I ti si bio njena ljubav tog ljeta.
Lijepa pjesma Marko!
11/06/2012 at 6:14 pm Permalink
Hvala Marissa 🙂
Lijep pozdrav!