Rušim mostove sna
svakim dodirom jave
od trena od kad te volim
Gradim kule od riječi
zbog tvoje kose plave
i molitve što je molim
Sušim sliku zagrljaja
na vjetru tvoje duše
gdje raste melem trava
Ljepim domine sreće
da se nikada ne sruše
u neki ponor zaborava
Suzana Marić
05/07/2012 at 11:23 am Permalink
mmm…super, pjesma krcata ljubavnim zmarcima,pri svakom izdisaju pera:)
05/07/2012 at 2:41 pm Permalink
“Sušim sliku zagrljaja
na vjetru tvoje duše
gdje raste melem trava”
Krasno, Kristiane!
05/07/2012 at 6:45 pm Permalink
Ljubav je jaka pokretacka snaga! Bas si postao aktivan 🙂 Stihovi sto dusu opustaju.
Pozdrav!
05/07/2012 at 7:43 pm Permalink
Joj, nemoj sreću od složenih domina. Znaš kako se lako ruše. neka bude kula, makar samo od riječi; a što može pjesnik više ponuditi nego svoje srce u stihovima. Kristiane, ti zaista lijepo pišeš Veeeliki pozdrav 🙂
05/07/2012 at 9:34 pm Permalink
Ljubav čini čuda,
lijepo!
05/07/2012 at 9:58 pm Permalink
Ljepim domine sreće
da se nikada ne sruše
u neki ponor zaborava
ma meni je lijepo
noć
sfd
06/07/2012 at 2:46 pm Permalink
Lijepa je to ljubav i pjesma ova o ljubavi, 🙂