Poslušaj me,doživi
Kao ratnika spremnog predat borbu
Biti ponižen,bez odličja za jedan dan
s tobom do nove zore
Kao nove nade na papiru
U suludom maštanju.
Tvoj svijet je nedostupan,ograđen,zabranjen
Za nekoga kao ja.
Kad pogledam u sebe nalazim želju
Utisnutu u zbirku mnogih lutanja.
To ti misliš da si meni,lutanje
Prolaz kroz bespuće jalovih priča
A ja ti ne mogu dokazati kako si
Plodno tlo na kojem želim posaditi
Svoj svaki novi dan.
Dok snovi kao lešinari kruže ponad druma..
Na javi gledam te u koraku lakom prolaziš
Vjetar miris tvoj donosi i ranjava me
Večeri svake gubim
A nikad nije bilo moje.
I znam!
Ti znaš što donosiš na dlanovima
I boli me žaljenje u bisernim očima.
Ne spuštaj pogled,hrabra budi
odvažno otiđi i dozvoli mi
sačuvati ovo malo dostojanstva.
Što to posjeduješ? Zašto baš ti?
Zašto meni kao kazna si
Za godine pune nevjere i olakotnosti?
Mislim si
I putujem
Jer to je izlaz,nove stanice
Žene finih crta lica,poželjne i ponuđene na pladnju.
A samo ona negdje duboko na proplanku duše
Ovita najiskrenijim riječima kao slika.
Kroz godine u bojazni nekoj da ne izblijedi
Vraćam se i čekam vjetar
Gdje miris jasmina donese i
Odmori me ,izljubi i još jednu bitku
Kao pobjednik odnese.
Za nju koja zna koliko isto želi
Ali jakost je njena jedina
„prokleta „ mana.
31/01/2013 at 4:59 pm Permalink
Zanimljivo, posebno kraj 🙂 Lijep pozdrav 🙂