Kada dojašim na atu
iz ergele nebeskih pašnjaka
do tvoje tvrđave ravnodušnosti
i zalupam zvekirom kovanim od čežnje
na kapiju
iza koje stražari tvoj ponos,
onda ti odredi moju sudbinu.
Odluči hoću li savanama
rajskoga blaženstva
loviti snove ljubavi
ili će duša ova istrgana
na lednjacima nespokoja
u kristale tuge
okovana biti.
Suzana Marić
31/08/2012 at 10:22 am Permalink
Potpuno predavanje, ali i svijest o dvije mogućnosti. Ponos nikada nije prijatelj ljubavi, ali nekada se nametne i rasprši osjećaje u kristale tuge. Lijep pozdrav Marko 🙂
31/08/2012 at 3:30 pm Permalink
Dobro je to oslikala marija ” i rasprši osjećaje u kristale tuge”
a kristali se pod svjetlom mijenjaju i dugo se u njima može uživati
pozdrav
31/08/2012 at 3:47 pm Permalink
Kada dojašim na atu
iz ergele nebeskih pašnjaka
do tvoje tvrđave ravnodušnosti
i zalupam zvekirom kovanim od čežnje
jako lijepo, ovaj početak pjesme mi je posebno dojmljiv,sve pohvale, pozdrav !
31/08/2012 at 5:44 pm Permalink
Ponos je sebicna ljubav, eto tuge Marko! Lep pozdrav 🙂
31/08/2012 at 9:16 pm Permalink
Hvala na posjeti i ostavljenim utiscima!
Laku noć vam želim!
01/09/2012 at 5:46 am Permalink
MG tako mi dobra pjesma, sve pohvale
ma super je, lijepo jutro želim
sfd
01/09/2012 at 7:52 am Permalink
Hvala Song!
I tebi dobro jutro i lijep dan!
01/09/2012 at 7:52 pm Permalink
Bas me uvijek odusevis kada napises pjesmu bez rime…. ali to ne znaci da one sa rimama nisu dobre, dapace… ti si u tome majstor, jedan od rijetkih….
LP
01/09/2012 at 9:01 pm Permalink
Hvala na komplimentima!
Srdačan pozdrav!