Poodavno ne sretoh lice
u čijoj pori ostavila sam dodir
umjesto riječi
učini mi se često
da prepoznam osmijeh
samo mi se učini
gluhonijemi smo mnoštvo i ja
i dođe mi da se odreknem očiju svojih
dođe mi
u podne brod se ljuljuška
privezan
u njemu se sunce sunča samo
gledam iz hlada
dugo gledam
Suzana Marić
15/03/2012 at 2:05 pm Permalink
gluhonijemi smo mnoštvo i ja
i dođe mi da se osreknem očiju svojih
dođe mi
Lijepo Boba, još jedna u tvom prepoznatljivom stilu u kojem je misao dublja nego se čini..ispravi riječ odreknem 🙂
Pozdrav!
15/03/2012 at 2:07 pm Permalink
hvala ti
15/03/2012 at 2:11 pm Permalink
Ne odriči se onoga što u zjenicu unosi tako divnu sliku, taj brod što se ljuljuška donosi mir. A u gluhonijemom mnoštvu uvijek se nađe netko tko sluša. Lijepe misli, slike žive. Veliki pozdrav Boba. 🙂 🙂
15/03/2012 at 2:21 pm Permalink
i taj pogled iz hlada mnogo govori:))
lijepo Boba
pozdrav
15/03/2012 at 11:01 pm Permalink
učini mi se često
da prepoznam osmijeh
samo mi se učini
odlična pjesma Boba a izdvojeni stihovi pokazuju koliko je jak osjećaj samoće.Pozdrav.