Nebo je otvorilo sve svoje brane
i planinom se orila grmljavine jeka,
vjetar je u krošnjama isprepleo grane
u uskom koritu pjenila se nabujala rijeka.
Munje su po obzoru plele vatrene mreže,
mlazevi kiše su povaljali vitke vlati trave,
u padine su bujice usjecale brazde svježe
a ptice su zamukle od zatečenosti i strave.
Oluja se onda postupno odseli dalje,
zadnji oblaci skriše se iza visokog brda,
Sunce otpoče opet zrake na zemlju da šalje
i na pašnjake ponovo izmigoljiše goveda krda.
julija
Suzana Marić
15/06/2012 at 11:09 am Permalink
Smiraj nakon oluje.
Uvijek je tako.
Lijepa pjesma Marko!
15/06/2012 at 12:07 pm Permalink
Vrlo žive, upečatljive slike. Dugi stih i dobra rima. Iako je tema pjesme oluja na planini, ta oluja ima i neko konotativno značenje, lijepo se uklapa u filozofiju života. Lijep pozdrav Marko 🙂 🙂
15/06/2012 at 12:43 pm Permalink
Krasna pjesma puna slika, boja i zvukova koji dopiru od odlazećih munja i oblaka groma 🙂
15/06/2012 at 1:27 pm Permalink
fino!!
15/06/2012 at 2:40 pm Permalink
dobra olujna pjesma
puno pozdrava MG
sfd
15/06/2012 at 4:36 pm Permalink
Jako dobro, u tvom stilu Marko, pozdrav !
16/06/2012 at 5:30 am Permalink
Slikovito i zivo opisana oluja i nevreme. Ciklus koji se ponavlja.
Lep pozdrav Marko 🙂
16/06/2012 at 10:01 am Permalink
Hvala dragi prijatelji.
Puno osuncanih pozdrava vam saljem!