Skrivala je
dna,
svoja i tuđa.
Rasipala se
po bespućima,
iznenađena.
Ogledala se
u vodama
dok zemlja je drhtala.
Trčala
pred podivljalim
nekadašnjim ljudima.
Razbijenih koljena
preplivala rijeku
Bezumlja.
A onda je
pod rebrima
skupila sjećanja.
Da bi nestala kad je postala,
pred jutro sigurno
u Stih se pretvorila.
I pisala, pisala, pisala…
Suzana Marić
Mihaela
02/05/2012 at 9:00 am Permalink
Odlično, posebno dobro oslikan način kako se poezija rađa, pozdrav 🙂
02/05/2012 at 9:04 am Permalink
Odlična pjesma o strastima i bjegovima života, o tajnama i ranjavanjima, o padovima i ustajanju. Pjesma o životu i stvaranju. Pozdrav Tanja 🙂
02/05/2012 at 9:09 am Permalink
U jednoj pesmi ceo zivotni tok, fantasticno! Lep pozdrav Tanja 🙂
02/05/2012 at 10:42 am Permalink
Sjajno Tanja!Za pjesnika pisati znaci zivjeti.
Lijep pozdrav!
02/05/2012 at 10:58 am Permalink
Lijepo, sviđa mi se, pozdrav Tanja !
02/05/2012 at 3:35 pm Permalink
A onda je
pod rebrima
skupila sjećanja.
Da bi nestala kad je postala,
pred jutro sigurno
u Stih se pretvorila.
I pisala, pisala, pisala…
ZNANO MI !!
02/05/2012 at 6:57 pm Permalink
Predivno ispisano stvaranje nas samih Tanja! I naših tonova u kojima ponekad nestajemo…a ponekad se u njima rađamo!
Lijep pozdrav!
02/05/2012 at 10:20 pm Permalink
osmijeh si mi izmamila, pišem, pišem, pišem
03/05/2012 at 12:44 am Permalink
lijepa..
03/05/2012 at 9:26 am Permalink
Izvanredno, Tanja!
Izdvajam ovu pjesmu, ponovno je čitam i lijepo te pozdravljam!