Ona u meni

Drhti zrak i riječi u njemu
neizgovorene, ali prisutne snažno
od misli koje kupaju mi srce –
osjećam se beskrajno podragana i sretna
kroz ljepotu pripadanja ovdje danas …

Oslikavam nisku bisernih cvjetova,
stručak najljepših želja i treperim!

A možda sam samo htjela
usrećiti Tebe malim darom
koji niče u potezima kista
dok prebirem note izvan vida
u ovom bogatom letu ptica …

Drhti zrak i riječi se nižu na papir
širom ugođaja u pjesmi opipa!

U ovom trenutku rasutih snova u sebi
igram se u vrtu cvjetnom i slažem buket
s mirisom svih boja u zjeni burnoj
i pišem pjesmu čudesnog sjaja u duši
obavijena slatkim dodirom u njedru …

Ljubav je trajno beskraj u dubini
kad osjećaji prožimaju susret!

A možda je htjela preko Mene
rukopisom ljubavi sići na stazu
u veličanstvenom koncertu zvuka
koji ostavlja osmijeh na licu dragom
ozvjezdana prisnim glasom daljina …

Post scriptum:

Moguće je usavršavati pogled
do najljepšeg cvijeta u zjenici bića
unutrašnjost kad odjene ruho
svevremenog čeznuća u tebi i meni –
posvećenost raščipkanu toplinom
u ovom prisnom prožimanju …

Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa “Zov daljina”

 

2 komentara za "Ona u meni"

  1. boba grljusic
    boba grljusic
    11/09/2019 at 6:08 am Permalink

    Post scriptum:

    Moguće je usavršavati pogled
    do najljepšeg cvijeta u zjenici bića
    unutrašnjost kad odjene ruho
    svevremenog čeznuća u tebi i meni –
    posvećenost raščipkanu toplinom
    u ovom prisnom prožimanju …

    Sve tvoje pjesme pročitam pomno ponekad se izgubim u njima no post scriptum me redovno vrate na pravo mjesto

    pozdrav tebi

  2. z.kirin
    29/09/2019 at 10:32 pm Permalink

    Hvala boba grljusic na tvojoj pažnji i komentaru, lijep pozdrav i zagrljaj !!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.