Ondje gdje me nema

Ako sam prvi, zar je bitno što sam zadnji?
Iznad dva zida iste sobe, isti je plafon,
Moja Strana obojena je svjetloplavo,
Kao jutarnje neorošeno nebo,
Ja sam onaj koji donosi bistrinu
Gledaš kroz mene i vidiš cijeli jedan neotkriveni svijet od riječi.
Tvoj zid je pepeljasto siv,
Ti si ona koja donosi nam kišu,
Da rastem od nje,
Iznova uvijek pokisnut s neotvornim kišobranom u ruci,
Zar je bitno što sam zadnji,
Ako sam prvi,
Početak i kraj u onome što je samo naša tajna.
Svi znaju sve
Svi su sveznajući,
A niko ne zna za nas,
Svakome svačije bitno ostavljam,
Ako sam prvi,
Nebitno mi je
Što sam zadnji.

2 komentara za "Ondje gdje me nema"

  1. Marija
    Marija
    23/09/2021 at 7:22 am Permalink

    “Svakome svačije bitno ostavljam”, To je zakon. Sve ostalo su životne nijanse.

  2. AnjaL
    23/09/2021 at 10:20 am Permalink

    Prednost “prvenstva” uvijek ima najveću vrijednost – najukusnije je ono prvo zrelo voće. 🙂

    “Ti si ona koja donosi nam kišu,
    Da rastem od nje”

    Vrlo lijepo sročeno!

    Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.