Oporuka

Kada rasprodam svoje sitnice

I nestanem iz tvoga vijeka

ko putnik s praznim vrecama.

I kad me odese modra rijeka

iz tvojih misli i sjecanja:

Nemoj hraniti nase ptice.

 

Kad kisa opere moje lice

a potok me odnese kao flase

iz naseg vrta kraj male pruge

Zakopaj u travu tajne nase

Odvezi moje svezane duge

I nemoj hraniti nase ptice…

 

Kada zalutam u puste predjele

Iz kojih se vracaju samo snazni

I oni koje u vjeri cekaju

Svi nasi dani postace vazni

kad pocnu da ti smetaju

Jer nece da se u zaborav sele..

 

Kad stari fenjeri zazute ulice

u gradu u kome bila nisi

Gde ljubav toce kao vino

I dugo ti pisu obicno pismo..

Sjesces kraj mene u malo kino

I tamo ces hraniti nase ptice…

 

 

 

 

 

Jedan komentar za "Oporuka"

  1. Marija
    Marija
    24/03/2020 at 5:05 am Permalink

    Sviđa mi se kako se razmjestila rima. Nesvakidašnje i lijepo!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.