Spustit će se opet
breme tuge
na dušu moju ispranu vinom
i crne kiše bola
nakvasit će moja sjećanja.
A ja,
ja ću pod okriljem
plave zore
pisati pjesmu oproštaja.
Zapečatit ću je
pečatom moga srca
i ostaviti tebi
na spomen.
Sjećat će te na
dane sreće,
na dane tvoga nemilosrđa
i na čovjeka koji je otišao
putem bez povratka
da u sutonima vječnosti
pronađe svoj mir.
Suzana Marić
05/03/2012 at 5:04 pm Permalink
Kad sam pročitao naslov prvo sam pomislio pa kud oproštajna pa tek si došao ovdje 🙂
i crne kise bola
nakvasit ce moja sjecanja
Predivne metafore u lijepoj sjetnoj pjesmi,pozdrav!
05/03/2012 at 5:41 pm Permalink
I ti ponekad pobjegneš u slobodan stih. I radiš to dobro iako ja više volim tvoje rimovane stihove. Još kada ostvariš dvostruku rimu! 🙂
A gdje ćemo mi Marko utapati tugu nego u vinu i poeziji. To je utočište, varljiva utjeha, taj papir na koji izlijevamo osjećaj koji guši kada ni suza nije dovoljna. Hajde, sada reci da je to samo stara pjesma! 🙂
05/03/2012 at 11:10 pm Permalink
lijepa pjesma
ovo posebno
na dane tvoga nemilosrdja
i na covjeka koji je otisao
putem bez povratka
da u sutonima vjecnosti
pronadje svoj mir
noć
SFD
05/03/2012 at 11:12 pm Permalink
Ha Jime kod mene se nikada ne zna 🙂 Nekada iznenada izgubim i volju i inspiraciju.Pisem od rane mladosti ali bilo je tu stanki koje su znale i do 4-5 godina potrajati.O spaljenim pjesmama necu ni da pricam 🙂
Mare ja isto volim rimu ali i ona me ponekad zamori.Ove slobodne pisem stvarno na dah,pisem ih kako misli dolaze pa ako uspije uspije.Ne znam kako je kod tebe i Jima ali ja ne volim ponavljati rime i upotrebljavati one koje se puno rabe(sto se ipak ponekad mora),tako da ih je sve teze pronalaziti.Ponekad mi na um padne Pipi i njegov rimarij i gotovo da podlegnem iskusenju 😉
Laku noc vam zelim
05/03/2012 at 11:14 pm Permalink
Song hvala na citanju i laku noc!
05/03/2012 at 11:22 pm Permalink
izdrži M.G.
i slobodnim kako kažu stihom dođeš do rime
a nakon toga moš’ kako oš’
u sonetu, kvarteu, tercetu, sve ti je ravno
ali ako baš pišeš kako kažu slobodnim stihom, uvijek dođeš do one rime za koju kažeš da baš i nije tako česta, pa opet moš’ kako oš’
eto ja te malo ugnjavi
noć
SFD
06/03/2012 at 7:05 am Permalink
Odlična Marko.
Pozdrav.
06/03/2012 at 11:30 am Permalink
ne može se ovako naučiti pisati,ovo iz duše dolazi
predivno
pozdrav Marko:))
06/03/2012 at 1:09 pm Permalink
Slažem se sa Faizom…ovo je iz srca ravno na papir…i divno je!
“A ja,
ja cu pod okriljem
plave zore
pisati pjesmu oprostaja.
Zapecatit cu je
pecatom moga srca
i ostaviti tebi
na spomen.”…ovo me dirnulo…jako
Dragi braco,predivni stihovi..i svejedno pišeš li u rimi ili bez nje…radiš to majstorski!
Seka šalje zagrljaj pod tvoje nebo 🙂
06/03/2012 at 5:07 pm Permalink
@ Stefi
@ Faiza
@ Shadea
Hvala vam na citanju i rijecima podrske.Lijepo je druziti se sa vama 🙂
Srdacan pozdrav!