Oprosti mi Kristina
što pijem puno vina
i druge žene jurim,
što kući se ne žurim,
-oprosti mi Kristina.
Oprosti mi Kristina
što mami me daljina
i nikad nisam vrijedan,
što život moj je bijedan,
-oprosti mi Kristina.
Oprosti mi Kristina
što bojim se visina
i uvijek nisko letim
što nevinim se svetim,
-oprosti mi Kristina.
Oprosti mi Kristina
što volim te jedina
i tvoje tople oči
što sanjam u samoći,
-oprosti mi Kristina.
Marija
Suzana Marić
28/10/2012 at 11:12 am Permalink
ma samo joj pokaži pjesmu i sve će ti biti oprošteno 🙂 pozdrav !
28/10/2012 at 11:55 am Permalink
Pamtim Kristinu. Mislim da je to ista pjesma. Dopadljiva. Iza naoko jednostavne misli i stiha krije se kompleksnija ljudska priroda. ona koja stihom leti, a iskustvom se suspreže. Lijepu nedjelju ti želim 🙂
28/10/2012 at 12:26 pm Permalink
Nemiran duh ne moze ni ljubav Kristine vezati 🙂
Pozdrav Marko 🙂
28/10/2012 at 1:09 pm Permalink
Oprosti mi Kristina
Što volim te jedina
I tvoje tople oči
Sto sanjam u samoći
Oprosti mi Kristina
super pjesma MG, puno pozdrava, sfd
28/10/2012 at 2:47 pm Permalink
lijepa pjesma
28/10/2012 at 3:00 pm Permalink
Lakše stihovima opisati, nego ponekad izreći 😉 Lijepa pjesma, veliki pozdrav
28/10/2012 at 7:14 pm Permalink
Hvala na druženju društvo.
Ugodne večernje sate vam želim!
28/10/2012 at 7:24 pm Permalink
“Što bojim se visina
I uvijek nisko letim
Što nevinim se svetim
Oprosti mi Kristina”
Odlična Marko, dotaknuo si bit, često propuštamo ono najbolje i najvrednije jer se bojimo visina.
Srdačan pozdrav!
28/10/2012 at 9:18 pm Permalink
Hvala Marissa.
Laku noć!