Obiteljsko okruženje svakom bi djetetu trebalo pružiti  puno ljubavi, sigurnosti i roditeljske njege, odnosno osigurati mu sve potrebno za normalan rast i razvoj, no ponekad to nije slučaj. Umjesto ljubavi i podrške, dijete biva zlostavljano ili zanemarivano, što predstavlja za nju/njega traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke.

Pjesma je posvećena djeci, žrtvama zlostavljanja.

Oprostiti ne mogu

One poglede

Što su me strahom okivali

U meni ostali !

Oprostiti ne mogu

One riječi

Što su se poput trnja

Zabijale u moje srce

I u meni ostale!

Oprostiti  ne mogu

One udarce

Što su poput krvavih zmija

Klizili mojim tijelom

I na meni ostali!

Oprostiti ne mogu

Sva sjećanja

Što guše moju dušu

Poput koščatih ruku

I ne prestaju !

Ne, oprostiti ne mogu

Ni vama ,ni sebi!

Sebi,svoju nemoć

Svoj strah,svoju slabost!

Ne ,oprostiti ne mogu!

Ukrali ste mi sve

Moje osmijehe

Prvo djetinjstvo

Radost življenja

Ostala su teška sjećanja

Što ih vučem godinama kroz život

Poput teških okova

Posvuda za sobom

I pitam se:

“Zašto? Što li sam kriva?”

Zato vas molim :

Ne tražite oprost od mene !