Oprostiti ne mogu

Obiteljsko okruženje svakom bi djetetu trebalo pružiti  puno ljubavi, sigurnosti i roditeljske njege, odnosno osigurati mu sve potrebno za normalan rast i razvoj, no ponekad to nije slučaj. Umjesto ljubavi i podrške, dijete biva zlostavljano ili zanemarivano, što predstavlja za nju/njega traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke.

Pjesma je posvećena djeci, žrtvama zlostavljanja.

Oprostiti ne mogu

One poglede

Što su me strahom okivali

U meni ostali !

Oprostiti ne mogu

One riječi

Što su se poput trnja

Zabijale u moje srce

I u meni ostale!

Oprostiti  ne mogu

One udarce

Što su poput krvavih zmija

Klizili mojim tijelom

I na meni ostali!

Oprostiti ne mogu

Sva sjećanja

Što guše moju dušu

Poput koščatih ruku

I ne prestaju !

Ne, oprostiti ne mogu

Ni vama ,ni sebi!

Sebi,svoju nemoć

Svoj strah,svoju slabost!

Ne ,oprostiti ne mogu!

Ukrali ste mi sve

Moje osmijehe

Prvo djetinjstvo

Radost življenja

Ostala su teška sjećanja

Što ih vučem godinama kroz život

Poput teških okova

Posvuda za sobom

I pitam se:

“Zašto? Što li sam kriva?”

Zato vas molim :

Ne tražite oprost od mene !

 

14 komentara za "Oprostiti ne mogu"

  1. Marija
    16/02/2017 at 2:25 pm Permalink

    To što si pjesmu pisala u ich -formi, dalo joj je osobnost i pojačalo joj snagu emocije. Duboke ožiljke ostavlja svako zlostavljanje na nježnoj djetinjoj duši, bez obzira o kome se radi- roditeljskom okruženju ili o ustanovi. U posljednje vrijeme opet je izbila afera u jednoj europskoj kršćanskoj odgojnoj ustanovi.
    Praštati se može samo onome tko duboko pati zbog svog čina, a praštati zbog praštanja je licemjerje i hranjenje Zla kojemu tako samo rastu krila. Tko dijete povrijedi, nije zaslužio zvati se čovjekom. Jasno, razlikujemo disciplinu i odgoj od zlostavljanja.

  2. Suzana Marić
    16/02/2017 at 3:02 pm Permalink

    Svako zlostavljanje, bilo ono psihičko ili fizičko , ostavljaju duboke tragove u djeci . Svjedočila sam zlostavljanju djeteta od strane nastavnika 70-ih godina . Dijete je nastavnica prozivala svakojakim imenima,samo zato što je dijete imalo govornu manu . Na kraju, moj razredni prijatelj je postao logoped i danas radi u Švedskoj . Što se tiče praštanja, ne to ne dolazi u obzir. Roditelji ili pojedinac koji zlostavlja dijete,zaslužuje svaku kaznu . Osuđujem svaku vrstu nasilja ,a najviše nad djecom s posebnim potrebama .
    Marija, zahvaljujem se na tvojoj pažnji i komentaru . Topli pozdrav ti šaljem!

  3. Mihaela
    16/02/2017 at 6:07 pm Permalink

    Toj nastavnici je trebalo odmah dati otkaz. Dobro je ukazivati na problem, posebno ako smo svjedoci.

  4. Lav
    16/02/2017 at 9:55 pm Permalink

    Naježim se kada pomislim što sve ova Zemlja na zemlji drži. Pozdrav, Suzana!

  5. Sanja Oblak
    17/02/2017 at 2:12 pm Permalink

    Pridružujem se već napisanim komentarima, a željela bih dodati da me je pjesma uvjerila svojim silovitim ritmom … čini se kao bujica misli koja nesputano, otvoreno i iskreno raskriva boli pjesničkog subjekta. Pjesma ujedno jasno poručuje zašto se to nasilje ne može oprostiti, jer sa svojim posljedicama nasilje ostaje unutar same žrtve do koje ne dopire nikakvo i ničije kajanje. Kao što je kazala Marija, dok onaj koji je zlo činio zbog toga ne osjeti još veću bol od svoje žrtve, nema se što praštati, jer bi se s time zlo samo hranilo. I na kraju krajeva, opraštanje nije zato da bi krvniku bilo lakše, nego prije svega njegovoj žrtvi. To da žrtva nasilja ne može oprostiti, pa čak ni onda kad se počinitelj iskreno kaje, dokazuje koliko je rana duboka i to se mora poštivati …

    Draga Suzana, najljepši i najtopliji pozdravi k tebi lete 🙂 🙂 🙂

  6. Suzana Marić
    17/02/2017 at 3:43 pm Permalink

    Bila su tada druga vremena. Tada se je djecu smjelo tući i sa drvenim kutomjerom po glavi i nikome ništa. Najgore je bilo ono dijeljenje na gradsku i seosku djecu . Gradska djeca su učila engleski jezik a seoska ruski . Na žalost ,ja sam bila dijete sa sela . Mihaela draga, zahvaljujem vam na pažnji i ugodno popodne želim 🙂

  7. Suzana Marić
    17/02/2017 at 3:44 pm Permalink

    Tko se ne bi naježio ,Lave ? Mirno more ti želim 🙂

  8. Suzana Marić
    17/02/2017 at 3:50 pm Permalink

    Sanja, ti uvijek prodireš u nutrinu pjesme i iz nje izvučeš “srž”. Kao što sam navela u pjesmi i vi u vašim komentarima, za takva nedjela oprosta nema .
    Draga Sanja ,zahvaljujem se na tvojoj pažnji i komentaru . Uzvraćam ti pozdrave i veliki zagrljaj šaljem 🙂

  9. Murtulica
    17/02/2017 at 9:31 pm Permalink

    Nakon ovih komentara, neću puno “pametovati” Teška tema, odlična pjesma, bravo, Suzana!!!
    Veliki pozdrav 🙂

  10. Aljoša
    17/02/2017 at 10:18 pm Permalink

    Suzana, teško je za čitati, cijenim što si digla glas.

  11. Suzana Marić
    18/02/2017 at 5:34 pm Permalink

    Murtulice,hvala ti na pažnji . Ugodnu večer ti želim 🙂

  12. Suzana Marić
    18/02/2017 at 5:36 pm Permalink

    Hvala ,Aljoša. Lijep pozdrav šaljem 🙂

  13. nevenka
    04/03/2017 at 8:02 am Permalink

    odlična pjesma na temu zlostavljanja
    pozz

  14. Suzana Marić
    04/03/2017 at 8:15 pm Permalink

    Nevenka ,hvala ti na pažnji . Pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.