Večeras imam još jedno pismo u prstima prije no što me osvoji – tišina u svjetlosti. Drsko me obmanjuje svojim raskošnim čarima. Progresijom uzaludnih nadanja ispunila sam šupljinu u kostima, nosim sebe u koracima bez cilja. Sljepoćom sam očarana u svjetlosti još jednog novog dana. Odbljesak mojih želja spretno me rastvara. Otvara za moguća osvajanja. Dovršila sam izgradnju vlastite utvrde samoće i onaj mekan, podatan dio mene uzidan je u temeljima. U nadolazećim godinama očvrsnut ću u zidovima. Gorčinom svijesti oblikovana.
Moja utroba kamenom postaje izvan dometa ljudskosti i topline – ne napustim li sve svoje sjene. Demonske, ispisane stihove i sadržaj čuvane prošlosti što na trulež miriše. Osebujan pristup krnjim fazama apstinencije. Opus ništavila. Više nisam gospodarica tišine u odajama moje žudnje, bestidno oslobođena rukom bludne sudbine. U dubinama svojim – nevina sam. Gotovo nedodirnuta. Neistražena, iako zadnji vitez što osvojio je moja bedra razvratnu priču u svojim prstima čuva. Njegovim sjemenom oplođena je moja inspiracija. Vlažnost mojih misli kojima sam posvećena.
*
Silence
Lav
Marija
03/05/2012 at 7:08 am Permalink
‘Stotine hordi pod tvojim bedemom – nećeš izdržati…’ – pisao je jedan znanac, davno, uspavanku svojoj ljubljenoj. Utvrde samoće samo izdaleka podsjećaju na Troju, koju će srušiti prvi lukavac. ‘Opus ništavila’ je još jedna sjajna sintagma koje prosipaš u, rekao bih, novoj fazi pisanja. Sviđa mi se način promišljanja, ne i tema (ali to i nije predmet komentara, jel’). Riječi: uzaludno, šupljina, samoća, gorčina… odjekuju bolno. Ali, ono što mi se defintivno dopada je: ‘- ne napustim li sve svoje sjene.’ Ta svijest o ‘demonskoj’ prošlost ispisana u nekim davnim ‘sada i ovdje’ svijetli kao putokaz i podsjetnik. Da li na ono što je doista prošlo ili na ono što tek treba doći? Odgovor je negdje između slova. A ona vrlo čitko ispisuju nikada dovoljno svijetlo ‘sada i ovdje’. No, nije li nam to svima pokretač?
03/05/2012 at 8:52 am Permalink
iako zadnji vitez što osvojio je moja bedra razvratnu priču u svojim prstima čuva.
Još jedno tvoje snažno ostvarenje, pozdrav Perla !
03/05/2012 at 9:10 am Permalink
“…razvratnu priču u svojim prstima čuva”, odjek tog izraza ostade mi u uhu i ispisah ga na zaslonu kompjutera. Eto, jednostavno DOBRO. Riječ DOBRO izbacih tek iz nekog okrajka na velikom igralištu života u kojem se uspješno nosiš s raznovrsnošću tema i smjelo se poigraš sa njima.
Lijep pozdrav, Perla!
03/05/2012 at 9:57 am Permalink
“Neistražena, iako zadnji vitez što osvojio je moja bedra razvratnu priču u svojim prstima čuva. Njegovim sjemenom oplođena je moja inspiracija. Vlažnost mojih misli kojima sam posvećena.”
Znakovit mi je ovaj iskaz. Pozdrav Perlaa.
03/05/2012 at 10:38 am Permalink
“Osebujan pristup krnjim fazama apstinencije.”
rekla bi da je ovo okosnica za iznjedrenu dobru proznu crticu
pozdravljam te
03/05/2012 at 11:35 am Permalink
jedinstvena 🙂
03/05/2012 at 12:49 pm Permalink
Sebi verna i sve bolja. Mnogo pozdrava perla 🙂
03/05/2012 at 4:49 pm Permalink
Kao i uvijek, snaga je u pjesničkim riječima tvoje pjesme 🙂
03/05/2012 at 5:47 pm Permalink
Draga Perla,još jedan tvoj dojmljiv tekst nakon čijeg čitanja nije baš lako krenuti dalje jer misli koje su u njemu slijede me…Divno napisano!Osobito posljednjih nekoliko rečenica koje su toliko upečatljive!
Osmjeh ti ostavljam od ♥ i topao zagrljaj kroz suton boje naranđe šaljem k tebi! 🙂
03/05/2012 at 6:18 pm Permalink
Njegovim sjemenom oplođena je moja inspiracija. Vlažnost mojih misli kojima sam posvećena.
Jaki stihovi kao i cijeli tekst.odlična si u ovom izričajuBlu.
03/05/2012 at 7:49 pm Permalink
Odlicno napisano!Malo sam se trznuo na ono “U dubinama svojim-nevina sam” ali sam shvatio sto si htjela reci 🙂
Lijep pozdrav!
04/05/2012 at 3:17 am Permalink
Cijenim vašu pažnju i hvala vam od srca na iskazanom mišljenu … lol
Sve vas lijepo pozdravljam !