Osjeti koliko sam stvarna

Promatram razbijenu čašu na stolu, krvlju uprljane krhotine, rubove oštre svađe. Prostorom odzvanjaju udarci bačenih riječi o zidove, izlomljeni zglobovi jedne razorne priče. Krećeš se kao zatočena životinja u kavezu dok stojim sa srcem u grlu izbjegavajući tvoj pogled. Jasno znam ako me uloviš njime, neću uspjeti suspregnuti suze, spriječiti slano prolijevanje moje istine. Boli me iznutra svaka napukla riječ koju sam progutala, nutrinu težinom ispunila. Moja koža vrišti, a usne su mi zašivene.

Kako smo dospjeli ovdje zavedeni ljubomorom, odgurnuti od tople postelje s prolivenim sokovima sinoćnje predaje pod neponovljive dodire, gladnih i žednih usana ? Prije no što je zora uklizala u dan, mokrim kolnikom noćne progresije – bio si čvrsto stegnut mojim golim bedrima. Napetih leđa, usjeklih tragova noktiju. Pokupljenog mirisa s tvoje kože, znoja izlučenog divljim pokretima. U meni. Silovitim prožimanjem, isprepletenih najintimnijih želja – otpuštenih kroz pore uzbuđenja.

Sklapam oči i priželjkujem da me pokupiš dlanovima, usnama, grubim pritiskom tijela uza zid. Oslobađajući me rublja penetriraš u mene nekim novim, svježim riječima. Želim sastavljenu misao pomirbenog dodira, tetovirati u napeta bedra – bačena na koljena. Neka boli saznanje tvog prvog proboja straga, nemilosrdna igra na rubu jecaja kad bol užitkom postaje. Kažnjena grčevitim stiskom pod vlažnim prstima, pokupljene kose i trzajno povučena na tvoje prepone – udarcima žigosana.

Kriva sam jer voljena sam očima slučajnih prolaznika, na njihove maštarije nataknuta. Svjesna svoga ženstva i gladne vučice u zavodničkom lovu ulovljene. Manipuliram svojim čarima, osvajam podzemlje bluda. Kradem uzdahe ispunivši praznu utrobu nezasitnog ega. Posrnula. Nisam nevina, u snu nedodirljiva. U duši putena Žena, željna sladostrašća – često lutam mračnim ulicama, priljubljena uza zid nemorala. Vlažna. Podajem se dodiru od sanja, obezvrijedivši okus svoga mesa. Razvratna u izdajničkoj postelji ?

Otvaram oči i tražim te u njima, primaknuvši se dovoljno blizu da možeš raskrinkati svaku moju misao u hodniku na vješalicu fantazije obješenu. Stojim naga, bezuvjetno tvoja. U mirisu s mojih prepona krije se istina, obilježenog teritorija tvojim sjemenom. Jedino tebi istinski pripadam, podatna.Tvojom strašću oblikovana. Muškošću voljenog uzeta. Osvojena. Užicima raskoljena. Dotičem te malim ukrućenim bradavicama, propinjući se na prstima i šapućem: ‘Osjeti koliko sam stvarna.’

Večeras, ispričat ću nas dodirom. Nježnim pokretima iz ručnog zgloba, obuhvativši tvoju muškost. Usnama gladnih okusa. Jezikom u istraživačkom pohodu osjetila. Rastavit ću obostran užitak na najmanje dijelove nezaborava, učinivši da se osjećaš posebno …

*
Silence

7 komentara za "Osjeti koliko sam stvarna"

  1. Marija
    17/10/2012 at 10:20 am Permalink

    Prepoznatljivo, tvoje 🙂

  2. dusko
    17/10/2012 at 1:46 pm Permalink

    mljac :)))

  3. Kristian Svalina
    17/10/2012 at 5:47 pm Permalink

    Odlično Perla…
    Baš mi je sada trebalo ovako nešto.
    Ma užitak je uvijek pročitati tvoje misli pretočene u prozu, ili pjesmu.
    LP

  4. Jim Corbet
    17/10/2012 at 6:43 pm Permalink

    jako lijepo, pozdrav Perla !

  5. Marko Grubesic
    17/10/2012 at 7:48 pm Permalink

    Ljubavna postelja zna štošta popraviti i u zaborav baciti. Erotski naboj i direktnost dominiraju tekstom.
    Lijep pozdrav!

  6. songfordead
    18/10/2012 at 3:00 am Permalink

    ”Dotičem te malim ukrućenim bradavicama, propinjući se na prstima i šapućem: ‘Osjeti koliko sam stvarna.’”
    ovo mi je tako nježno napisano

    kraj mi je poseban draga Perlita
    miješaš osjećaj strasti, ljubavi, tuge i ipak pomislim: izaći će ona iz tunela tamnoga, tišine velegrada na puteljak sreće, obasjan zelenim, vrelim Suncem

    lijepo jutro ti želim
    sfd

  7. blueperlaa
    02/11/2012 at 8:39 am Permalink

    Ljudi, hvala vam na pažnji 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.