Sunčeve zrake toplo miluju prozor moje sobe ove zime stvarajući ugodu duši i tijelu zidni sat otkucava prolaznost vremena iz staklene posude na čipkastom prostiraču stizao je miris lavande nježni zvuci Mozartovog vječnog valcera podsjeća me na vrijeme proljeća tih divnih boja, mirisa i nježnih latica cvijeća dok je ruka na papiru pastelnim bojama stvarala sliku, misli su plovili vanzemaljskim prostorom ljubavnog zanosa skladali poeziju snježnih pahulja na poljanama rajskog svjetla… čarobna je to harmonija zvuka i mirisa bojama pisala pjesmu ushićenja dolaskom proljeća rađala se s pupoljcima ruža kao novi život, kao obnova ljubavi koja je uvijek bila u središtu mojih misli mog srca rascvjetana, mirisna i draga… oslikavale su se konture slike na bijelom papiru, čudesan osjećaj uzbunjivao je moje misli stvaranjem idile tih trenutaka u plimi strasti tkale su se riječi pjesme obojane žarkim bojama slike na papiru u skladnoj harmoniji želja moje duše…
06/04/2012 at 5:06 am Permalink
Probudih se sumorna i tužna zbog nekih stvari na koje nisam mogla utjecati. Tvoja ruža s kapljicama rose donese mi iskrenu, nepatvorenu radost. Onaj trak tuge posta suza i ode iz oka.
Pročitam pjesmu, upijem njene zvuke, mirise i misli. Osjetim ljepotu koja me dodiruje, rascvjetam srce; takle su me
riječi pjesme obojane
žarkim bojama slike na papiru
u skladnoj harmoniji želja moje duše…
Hvala Dinko na harmoniji umjetnosti koju s nama dijeliš. Veliki 🙂 za tebe.
06/04/2012 at 6:27 am Permalink
Divota Dinko, em u kistu, em u slovu 🙂
Pozz Nadi i tebi…prekrasan dan ti želim 🙂
06/04/2012 at 9:06 am Permalink
Pisati i slikati uz Mozarta, ima li nešto ljepše, pjesma je predivna, pozdrav Dinko!
06/04/2012 at 9:41 am Permalink
Mada mi i nije neka razonoda izricati svoj dojam o poeziji ipak raduju me riječi ohrabrenja što ste izrekli za moje stihove.
Mada mi i nije neka razonoda otkrivati mom izmaštaju, kamo smjera dok čitam Vašu pjesmu.
Eto, ipak ponukana riječima što ste izrekli, samo se unaprijed ispričavam za sva buduću skrivanja svojih misli i za vlastitu nepravičnost da uživam u izričajima Vaših pohvala za moje »šaputanje«, ali Vam neću uzvratiti.
Sada tu isprika ostavljena tu tek zato da pogrešno ne protumačite moju šutnju kao da se možda bahatim ili visoko dižem nos.
Ma znam da mi neće zamjerati i kažnjavati me svojom šutnjom.
A sada još lijep pozdrav i još jednom veliko hvala za sve Vaše dosadašnje i buduće riječi koje me uopće ne ostavljaju ravnodušnom.
06/04/2012 at 1:31 pm Permalink
lijepo dinko! a i lijepa je i ova ruza,,izgleda kao da se se svaki cas moze iznenada(potpuno) otvoriti , umiti nam lica i otvoriti oci ….
06/04/2012 at 2:24 pm Permalink
Hvala svima Vama pjesnici moji 🙂
06/04/2012 at 2:47 pm Permalink
Prelijepo stopljene misli u tvojoj duši s poezijom i slikarsvom,dragi Dinko!Topao pozdrav na jug šaljem! 🙂
06/04/2012 at 2:57 pm Permalink
Hvala draga Shadea, 🙂
06/04/2012 at 5:32 pm Permalink
sviđa mi se
pozdrav dinko
sfd
06/04/2012 at 6:52 pm Permalink
Ljepota slike i ljepota pjesme… čitati, doživjeti, uživati.
Šaljem ti veliki pozdrav i ugodan ostatak dana, Dinko.
07/04/2012 at 8:16 am Permalink
Dinko, sretan Uskrs! I veliki pozdrav.
08/04/2012 at 12:25 pm Permalink
Ah, ponovit ću to što je netko prije mene izrekao: mnogi trebaju graditi svoje svjetove da bi možda u jednom od njih bilo mjesta za sve nas ljude! Ali, naravno, u njemu nitko od nas ne smije biti zaboravljen, nego bi zapravo u tom oblikovanju upravo na najsjajniji način trebao ostvariti sebe i na neki način biti neizostavno i isključivo on potreban.
Da li je takav sklad ostvaren u oslikanoj poeziji koja me podsjeća na stare razglednice ili čestitke na čijoj bi nas poleđini očekivale riječi dragih nam duša?
Nije važno, ako ova moja pomisao na crtež razglednice-čestitke dok čitam »Oslikanu poeziju« budi sjetne uspomene. Važnije bi bilo onome tko mi je poklonio te slatke darove na današnji dan uljudno reći: Sretan Uskrs!
Dakle:
Od srca sretan Uskrs Dinko1941!