Umivam staro lice u lavandinu
U ogledalu stoji slika nova
Srce u zanosu čuje mandolinu
A na radiju svira jedna Arsenova
Čekam tebe iz minute u minutu
I opet snivam tvoj glas u stihu
Ogolila si ovu dušu izvrnutu
I ove riječi što zatočene bijahu
Kad u uho mi sleti tvog glasa nota
I nebom se razvuku zvijezdana mora
Ponovo igram ulogu života
Bogovi me časte vinom iz amfora
I opet daljinom čujem mandolinu
A srce mi u zanosu pjeva serenade
Lice tvoje stvorit ću u plastelinu
Da mi još jednom osmijeh se iskrade
Suzana Marić
Marija
Mihaela
24/07/2012 at 6:16 pm Permalink
dobra…lep pozdrav
24/07/2012 at 9:03 pm Permalink
Zanesen uz neku Arsenovu, sav od sna, od isčekivanja, a lice njeno stvorit ćeš iz plastelina. Da bude tu. Prelijepi stihovi, posebi. Veliki pozdrav Kristiane 🙂
24/07/2012 at 9:11 pm Permalink
Kad u uho mi sleti tvog glasa nota
I nebom se razvuku zvijezdana mora
Ponovo igram ulogu života
Bogovi me časte vinom iz amfora
Posebna slika Kristijan.
Savršeno sve,pozdrav.
25/07/2012 at 3:05 am Permalink
Lice tvoje stvorit ću u plastelinu
Da mi još jednom osmijeh se iskrade
lijepa nježna pjesma
jutro
sfd
25/07/2012 at 1:09 pm Permalink
Raspjevano teku skladni sihovi, poznat mi je osjećaj prepoznavanja zvuka nad zvukovima.Prepooznala bih ga između milijun glasova.
Jako lijepi stihovi,
šaljem ti pozdrav Kristiane!
25/07/2012 at 3:51 pm Permalink
Mislim da je prva tuzna pesma koju sam procitala. Nezna i romaticna je tvoja tuga i ceznja! Lep pozdrav 🙂