Krici dolaze iznutra. Iz dubokog procijepa krhkosti, nespokoja. Svijesti kako sadašnjost skuplja vidljive bore oko ugaslih očiju. Izlomljenim minutama mjerim vrijeme između udaha i izdaha – želja. Želim se kretati do ruba, preko brazde nemira. Usjeklo vrijeme opipati, ne propustivši sebe.
Ovdje sam, prate me tragovi mojih stopa. Izborana sudbina, zaraznog osmijeha i prćastog nosa.
Krici dolaze iz grotla. Grube realnosti, oštrog sječiva što poigrava se mojim osjetilima. Jedan nesmotren iskorak u sutra, oštro me kažnjava. Povratka nema. Sadašnjost se smiješi, krezubog osmijeha. Gubim dah i mjerim vrijeme izlomljenim sekundama između jave i sna, živoga srca.
*
Silence
Mihaela
Marija
boba grljusic
19/05/2012 at 8:08 am Permalink
Jedan nesmotren iskorak u sutra, ostro me kaznjava.
Bez iskoraka nema ni sutra, ni jave ni sna
lep pozdrav 🙂
19/05/2012 at 10:15 am Permalink
“Sadašnjost se smiješi, krezubog osmijeha. Gubim dah i mjerim vrijeme izlomljenim sekundama između jave i sna, živoga srca.” Perlaa, mislim da prvi puta kod tebe vidim naglašenu dimenziju vremena. A ono je razorno. Ono i sadašnjost u hipu pretvara u prošlost. A sadašnjost nije čarobna. Ona “skuplja vidljive bore oko ugaslih očiju”. Ona lomi minute u kojima se želiš neobuzdano ostvariti.”
Na portalu postoji pjesnik koji je proučio vrijeme u svim njegovim dimenzijama, kojemu je ono postalo i prijatelj i bliski neprijatelj. 🙂 🙂 🙂
19/05/2012 at 1:55 pm Permalink
…a ima li ga (vremena)? Naročito sadašnjosti? Gdje je ona? Onaj nezamislivo mali tren između već minulog i već dolazećeg (dolazeće budućnosti). Sve je onda sada, sada je taj kontinuitet kratkog, trenutnog SADA… koje traje, ali samo na način vječnog utapanje, gubljenja i poništavanja u PROŠLO i NADOLAZEĆE. Kao ti sam po pitanju vremena. Taj fenomen (za sada fenomen, u budućnosti tko zna…) i mene iritira, izazov je s kojim se ponekad hvatam u koštac kad
nadahnuće za pjesmu donese to isto vrijeme.
“Gubim dah i mjerim vrijeme izlomljenim sekundama između jave i sna, živoga srca”. A sekunde i sati su praktični pratioci naših života i trajanja. Ne trebaju nam. I bez njih starimo… i prolazimo…
Srdačan pozdrav, Perla.
P.S. Ne rekoh ti – tvoji zapisi, tvoja razmišljanja, stanja…. sve to JAKO JE ZANIMLJIVO, privlačiš čitatelja. Ja ne propuštam tvoje pjesme, kratke prozne zapise i dr.
Ugodan dan i mali 🙂
*
19/05/2012 at 5:54 pm Permalink
“Gubim dah i mjerim vrijeme izlomljenim sekundama između jave i sna, živoga srca. ”
izvrsna rečenica u kojoj smo u nekom trenutku svi mi ,
pozdrav Perlice
19/05/2012 at 5:56 pm Permalink
perlita samo da te pozdravim, hihihiihihi, sfd
20/05/2012 at 3:02 am Permalink
Jako lijepo Perla, pozdrav pjesnikinji !
20/05/2012 at 6:13 am Permalink
Razmišljam kako bih vas sve voljela okupiti i zahvaliti se uz pogled oči u oči 🙂 Hvala vam ljudi, zaista ste mi podrška posebno kad otkrivam neka nova lutanja !
p.s. mogli bi i kakvo janje okrenuti i utrobu vatrenim kapima zažariti … lol …
20/05/2012 at 9:16 am Permalink
evo mene opet, hihiiii
Krici dolaze iznutra. Iz dubokog procijepa krhkosti, nespokoja -moćna slika, vapaj koji grmi
Svijesti kako sadašnjost skuplja vidljive bore oko ugaslih očiju. Izlomljenim minutama mjerim
vrijeme između udaha i izdaha – želja. -ipak sam život lagano te mijenja, minute brojiš kisikom koji skupljaš u tijelu, naravno da bi opstala, preživjela u ovo surovo vrijeme
Želim se kretati do ruba, preko brazde nemira. Usjeklo vrijeme opipati, ne propustivši sebe. -ne obazireš se na opasnosti koje prijete, što god donesu želiš da ti kroz prste prođe, (e sada ćeš me u top staviti, i ovdje ti je riječ vrijeme kao u stihu gore, možeš a i ne moraš mijenjati- kužiš me, kaj ne)
Ovdje sam, prate me tragovi mojih stopa. Izborana sudbina, zaraznog osmijeha i prćastog nosa. -kao da je tvoja sjena uvijek korak iza tebe, pomalo se smiješ sudbini svojoj
Krici dolaze iz grotla. Grube realnosti, oštrog sječiva što poigrava se mojim osjetilima. Jedan nesmotren iskorak u sutra, oštro me kažnjava. Povratka nema. -kao da stojiš na samom rubu, na tankoj niti života, urezuje ti se kao žica kojom te vezao život
Sadašnjost se smiješi, krezubog osmijeha. Gubim dah i mjerim vrijeme izlomljenim sekundama između jave i sna, živoga srca. -ta sadašnjost je kao neki propalica na rubu očaja, ne mari za svoje zdravlje, a tako i tebe vuče u propast
puno pozdrava draga Perlita
SFD
20/05/2012 at 12:26 pm Permalink
SFD, znam … uzela sam riječ koja je već u gornjem dijelu korištena … moj propust. Hvala ti za ovako iscrpan komentar i razumijevanje. Puno mi to znači.
Uživaj !
20/05/2012 at 12:39 pm Permalink
ipak ako uzmogneš pogledaj mail
lijep dan ti želim
SFD