U plaču ruke ispružene
Nikada prihvaćene
Nikada zagrljene
A sve zbog jedne žene

Na obrazu još suza slana
U noćima isplakana
Ostadoše prazne oči
Od čekanja da će doći

Još uvijek su ruke njene
Za ljubavlju ispružene
U naručju je tuđem snila
U majčinom nikad bila

Boli ,boli rana ljuta
Ne sjeća se njenog skuta
Ne sjeća se ni topline
Nježne riječi materine

Kakva li je ona žena
Kakva li je ljubav njena
Dal’ ostavit se svoje može
Oprosti joj ,dragi Bože

Oprosti joj grijehe njene
Grijehe, te prazne žene
Jer u njoj nema srca
Samo crni kamen kuca
Suzana Marić 2016.