Osveta zaborava

stajala sam nekad
na ulici
u kafiću
u dućanu
svaki puta
stajala sam
paralizirana
pred tobom

svaka misao
svaki dah
postajao je uzdah
ti si znao
tvoj pogled
je prodirao
previše duboko
i svaki puta
samo si prolazio
bez zastajanja

molila sam tiho
u sebi
da zaboravim
adresu
broj telefona
dodir usana
boju očiju

kakve li su bile?
zelene?
zaborav je osveta
jedina preostala

14 komentara za "Osveta zaborava"

  1. boba grljusic
    09/04/2013 at 7:52 am Permalink

    meni se dopada tvoja pjesma ali ja bih nju skresala i dobila boh esencijalni osjećaj
    pozdrav

  2. Iluzija
    09/04/2013 at 8:08 am Permalink

    napiši u komentar na šta si mislila kako bi ju skratila?

  3. boba grljusic
    09/04/2013 at 8:18 am Permalink

    to znači imam dopuštenje učiniti tvoju pjesmu na moj način?

  4. Iluzija
    09/04/2013 at 8:20 am Permalink

    ovu slobodno 🙂

  5. boba grljusic
    09/04/2013 at 8:27 am Permalink

    stajala sam
    na ulici
    u kafiću
    u dućanu
    svaki puta

    oduzeta
    pred tobom
    svaka misao
    i dah
    bi uzdah
    znao si
    kako tvoj pogled
    je prodirao
    duboko

    dok si prolazio
    ne zastajući
    molila sam
    u sebi
    zaborav na sve
    o tebi
    na
    dodir usana
    i boju očiju
    zaborav bi bio osveta

  6. boba grljusic
    09/04/2013 at 8:29 am Permalink

    tvoja me pjesma izazvala ,oprosti mi

  7. Marija
    09/04/2013 at 8:50 am Permalink

    Uvijek možemo na pjesmi nešto mijenjati. Često promijenim stih već objavljene pjesme. Izostaviti ono što se podrazumijeva, često naglasi osjećaj pa pjesma od lijepe postaje sjajna. Ali to mora učiniti autor jer svatko od nas nalazi nešto drugo bitnim i izdvojenim i svaka naša intervencija u tekst ostavlja naš trag u njemu 🙂

  8. newenka
    09/04/2013 at 9:18 am Permalink

    svaka misao
    svaki dah
    postajao je uzdah

    odličan mi je ovaj dio Iluzijo 🙂
    pozz newe

  9. boba grljusic
    09/04/2013 at 9:19 am Permalink

    ” Izostaviti ono što se podrazumijeva, često naglasi osjećaj pa pjesma od lijepe postaje sjajna. Ali to mora učiniti autor jer svatko od nas nalazi nešto drugo bitnim i izdvojenim i svaka naša intervencija u tekst ostavlja naš trag u njemu 🙂 ”

    Izdvajam dio Marijinog komentara potvrđujući da se slažem apsolutno s njom jer ona točno kaže isto ono na što sam htjela skrenuti pažnju dok sam govorila o “Kresanju ” pjesme naravno autoru na znanje i odluku

  10. tulipan
    09/04/2013 at 12:08 pm Permalink

    Ono što se voli ne zaboravlja se.
    pozz Iluzijo!

  11. Aljosa
    09/04/2013 at 3:27 pm Permalink

    Iluzija i Boba, meni je ova vaša igra baš bila simpatična.
    Ono što se meni dešava je da nekad prisvojim neku pjesmu drugog autora,
    pa napišem svoju verziju (ipak moram reći nesvjesno).
    To me ponekad toliko smeta da dugo vremena ne pročitam ništa kako bih se
    očistio od “utjecaja”.
    Sorry na podužem tekstu, ali ova vaša igrica me podsjetila na to.

    I završio bih opet s dobrim starim F.Sinatrom “I did it my way” 🙂

    Zaboravih najvažnije, oba teksta imaju svoju ljepotu 🙂

  12. Iluzija
    09/04/2013 at 4:02 pm Permalink

    stajala sam nekad / prošla, gotovo davna vremena
    na ulici
    u kafiću
    u dućanu / točno određena mjesta, sa točno određenom adresom, na koja sam zalazila, opisana je rutina
    svaki puta
    stajala sam
    paralizirana
    pred tobom / svaki puta pred tom određenom osobom… ovdje se naglašava snaga osjećaja. paraliza uzrokovana određenim pogledom 🙂 u ovoj strofi nema ništa univerzalno

    svaka misao
    svaki dah
    postajao je uzdah / ovaj dio je opis čežnje, kad je nešto nadohvat ruke, a opet nemoguće
    ti si znao / znao je ( možda, subjektivno), takav dojam je stvarao, ali svatko ima svoj vlastiti put, svoje vlastite čežnje… ali je iskaz njegove krivice, kao da je on kriv za moje patnje
    tvoj pogled / ovaj dio ima osobno značenje
    je prodirao
    previše duboko / subjektivni osjećaj, možda je on gledao u križ ili je gledao u policu iza mene
    i svaki puta
    samo si prolazio
    bez zastajanja / ignorirao je, namjerno ili nenamjerno, objektivno zapažanje

    molila sam tiho
    u sebi
    da zaboravim
    adresu
    broj telefona
    dodir usana
    boju očiju / ovdje također nema ništa univerzalno, jer se radi o točno određenom broju, adresi….

    kakve li su bile? / tu sam se stvarno sjetila da više nisam sigurna kakva je boja 🙂
    zelene? / to je moj lajt motiv, omiljena boja…. nema veze sa ostatkom pjesme 🙂
    zaborav je osveta
    jedina preostala / osveta kome, meni, ljubavi.. Zaborav očito nije nastupio, bar ne još. Ipak vrijeme je prošlo, mladenačka zaljubljenost je postala sjećanje.

    pjesma nije ustvari o osveti, nego o prolaznosti, vrijeme nam se svima osvećuje za trenutke, događaje, ljude koje smo propustili, namjerno ili nenamjerno. Zaboravljamo, (srce ipak zaboravlja) ili se jednostavno navikne… to je sad za drugu raspravu 🙂

    Bobo, nadala sam se da ćeš poduzeti drastične rezove 🙂 ovo što si napravila meni se ne čini bitno boljim. Možda malo utječe na ritam, ali u originalu ritam je namjerno otegnut. Mislim da je u ovom slučaju najviše u pitanju stil pisanja.

    pozdrav 🙂

  13. songfordead
    09/04/2013 at 5:11 pm Permalink

    zanimljivo, sviđa mi se ”masakriranje” pjesma i igra riječima
    na taj način barem ja pokazujem da cijenim pjesnika
    jer ono što me me dirne tu bih vrcnuo prstima
    a da sam ti to ja učinio mislim da bi na portalu dva dana bila pustoš, lol

    ugodan dan dame
    podigle ste mi raspoloženje za cijeli dan
    sfd

  14. Marko Grubesic
    09/04/2013 at 7:27 pm Permalink

    Pjesma je osjećaj trenutka, onaj magični udar inspiracije i ja to uvažavam. Može i ovako i onako ali ja mislim da je pjesma unikatna tvorevina mada i ja ponešto promijenim u svojim pjesmama kada ih, nakon izvjesnog vremena, ponovo pročitam. Ali samo sitnice, suštinu ne volim dirati jer ona je odraz datog trenutka koji je jedinstven i z mene neponovljiv.
    A sada o pjesmi; meni se pjesma sviđa jer u sebi nosi emociju i nešto što je sasvim ljudsko a to je osjećaj osvete koja u ovom slučaju nije podla nego dostojanstvena. Zaborav kao osveta nosi u sebi izvjesnu dozu plemenitosti i gordosti i to je odraz zdravog karaktera.
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.