Otadžbina

Zemlja u kojoj sam rođen više ne postoji
na pola njene teritorije sam nepoželjan
dočekan sa mržnjom u očima
uvredama iz sumpornog pakla
od onih koji su mi do juče bili
najbliži krvni srodnici.

Moju su državu rasturili
a da me nisu pitali
moj grad pretvorili u selo
dali mi pušku kao glavnu nagradu
u igri u kojoj se gubi sve
bez obzira na kojoj strani barikade stojimo.

Urlik zapaljenog bureta baruta
utišao je guk golubova
kreštanje pevaljke rodoljubivih mizantropskih pesama
nadjačao je poziv da damo šansu miru.

Život nas uči da nema srećnog kraja
da je stomake i džepove napunila bagra
koja je rečima ratovala
a u svoj rat terala druge
kosila mladost kao prvu travu
puneći groblja bez pitanja i obrazloženja..

Nije ostalo ćutanje ostala je mržnja
i lažna sreća u našim malim kasabama
vera da smo pobednici
dok svakog dana gutamo
gorke pilule prošlih i budućih poraza.

 

Miloš Marjanović

14 komentara za "Otadžbina"

  1. julija
    julija
    07/05/2019 at 5:27 am Permalink

    Domovina se voli radom, a ne busanjem i ratom. Mislim da je Wolter za glasno domoljublje rekao da je Utočište svih hulja. No, čovjek od pećine ništa naučio nije i slabe su šanse da hoće.

  2. Milos Marjanovic
    07/05/2019 at 11:51 pm Permalink

    Rodoljublje je osim ljubavi preme rodnoj grudi i briga o bližnjima i poštovanje različitosti.
    Lepo je rekao Ljubivoje Ršumović: “Domovina se brani životom i lepim vaspitanjem”
    Veliki pozdrav.

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/05/2019 at 5:58 am Permalink

    Da su…(ali na žalost nisu )ljudi bili pametni ,pa ne prihvatili oružje,ratovanje,stradavanje. No,ljudi su poput ovaca,idu, slijede ni sami ne znajući koga.Mnogo je toga žrtvovano i izgubljeno, a zašto za koga?
    Miloše, oprosti što sam se raspisala, ali besmislica ratova u meni izaziva bijes.Lp

  4. Milos Marjanovic
    07/05/2019 at 11:48 pm Permalink

    Gluposti iz prošlosti koje su nas koštale mnogih života moraju biti opomena i putokaz za buduću pamet.
    Veliki pozdrav

  5. Irena GČ
    07/05/2019 at 7:54 am Permalink

    Snažan opis. Izdvojila bih, “nadjačao je poziv da damo šansu miru”.
    Kamo sreće da ima više ovakvih literarnih radova.
    LP

  6. Milos Marjanovic
    07/05/2019 at 11:46 pm Permalink

    Hvala!!!
    Veliki pozdrav.

  7. Krebs
    07/05/2019 at 9:23 am Permalink

    Vec svu bol pospremih u ladicu koju ne zelim otvarati…iako ne zelim pojave se sjecanja na roditelje , mirise livada , majcine hrane.. mama je uvijek govorila, pokojo joj dusi pametnoj – DOSAO DIVLJI I PROTJERAO PITOMOG!!
    Sve su to ovce koje biraji ovnove da ih predvode- boze oprosti mi ako grijesim.
    Divno ti to u poeziju pretoci. LP

  8. Milos Marjanovic
    07/05/2019 at 11:45 pm Permalink

    Hvala!!!
    Dok ima nas koji ne pristajemo da budemo vođeni u zlo ima nade.
    Veliki pozdrav.

  9. Sanja Oblak
    07/05/2019 at 9:39 am Permalink

    Koliko je riječi koje hujskaju na rat, još više mora biti onih koje takve riječi razgolićuje kao esencu zla. Zato bravo za pjesmu koja je u svom stavu jasna. Usput bih preporučila čitanje nagrađenog romana Miljenka Jergovića – “Dvori od oraha”.
    VP

  10. Milos Marjanovic
    07/05/2019 at 11:44 pm Permalink

    Hvala!!!
    Moramo se ponekad setiti i ružnih stvari kao opomene da se ne ponove , da ne budemo ponavljači učiteljice života i da konačno prestanemo da gutamo gorke pilule prošlih i budućih poraza.
    Veliki pozdrav.

  11. Krebs
    07/05/2019 at 9:49 am Permalink

    Da , Sanja, imas pravo! Neka ostane u ladicama. Nisam zelila nikog povrijediti i uvrijediti samo se toliko gorcine probudilo iako zelim zaboraviti taj prljavi i prokletio rat u kome moj tata je – prestao da zivi…

  12. Sanja Oblak
    07/05/2019 at 10:48 am Permalink

    Drga Krebs, iskustveno znam da oni koji su povrijeđeni teško mogu što drugo do li bolno kriknuti. Zato tvoje riječi nisu nikog mogle povrijediti ili uvrijediti. Tvoj krik pokušavam prihvatiti kao svoj … pjesma koja je povod ovom našem razgovoru ne bi imala nikakvog smisla ako takav krik ne bi dozvoljavala … ona samo verzima skuša istaknuti apsurd, ne tvog krika, nego rata.

  13. AnjaL
    AnjaL
    09/05/2019 at 6:14 am Permalink

    Vrlo snažna antiratna. Veliki pozdrav!

  14. Milos Marjanovic
    09/05/2019 at 10:42 pm Permalink

    Hvala!!!
    Veliki pozdrav.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.