Otvoreno pismo
Izgubila sam tvoje tragove. Dijelove nedovršene priče, sublimat zajedništva pod kojim smo isklesali mnoga zajednička djela. Čarolija je izdahnula, ugaslog nadahnuća. Mi više ne stvaramo nas. Moja inspiracija danas je jalovim sjemenom oplođena, tvoja nemušta riječ odala se razvratnim potrebama.
Prisjećam se vremena prvih riječi kojima smo spretno zaveli naša osjetila. Njihove težine i magnetske privlačnosti tu negdje između redova. Zavoljela sam te već tada, maštom obgrljena oko vlažnih prepona, osjetivši kako tragaš putem moga Ženstva. Bila sam ti otkriće, nesavršena forma i bludnica mekog srca – prvom tvojom pjesmom uzeta. Prisjećam se svog uzbuđenja, kako sam tražila savršen položaj u bujnosti besramne privrženosti – tvojoj udici. Nataknuta, na sam vrh postojanih djela, u njima sam zaživjela. Tvoja i ničija. Ili ničija. Nešto između jave i sna.
Danas više i ne komuniciramo, niti se susrećemo u odajama čudesnog svijeta, a On je postojao zbog nas. Sanjan je za dvoje. Sudbina nam nije bila naklonjena niti smo ju mogli pokoriti, grubo baciti pod naša stopala. Kretati se srčano ususret sljubljenim tijelima. Želio si raskrinkati Ženu, tragajući obasjanom pustopoljinom. Ostavljala sam nebrojeno puno tragova, erotikom opčinjena i vabila te svjesno u svoja djela, sokovima natopljena. Manipulirala sam ženstvenošću, primivši u sebe tvoj glas. Njime si ušao u moje žile, u svaku ćeliju želje za opipom tvojeg tijela. Vrijeme više nije bilo pojam, trebala sam te izvan margina. Ukalupljenih umotvorina.
Svaka moja ispisana misao vodila me do tvoje postelje, kušala sam te pjesniče, zajedno sa svim tvojim pjesmama. Bila sam svjedokom kako se razvijaš u meni. Čvrsneš svakim dodirom izvan riječi. Soba je mirisala na moj neponovljiv ulov. Rastvorenu požudu i gnjev razočaranja. Ovaj svijet nije za nas stvoren u svojoj zbilji ? Ionako ne bi uspjeli u nakani sjedinjenja dvaju različitih svjetova. Skupljala sam rublje i svoje dodire, izgubljenim pjesnikom prozvavši te – u noći grube nemoći.
*
11 komentara za "Otvoreno pismo"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Marija
Suzana Marić
20/05/2012 at 7:51 pm Permalink
Otvoreno pismo se obično šalje nekoj medijski eksponiranoj osobi ili ustanovi kada želimo da javnost bude upoznata s našim zahtjevima, traženjima. Tada su poznati i adresant i primalac.
Tvoje pismo upućeno je nekom, javnosti nepoznatom pa taj naslov- otvoreno pismo, ne odgovara činjenici. Ono ostaje osobno, intimno, samo javno objavljeno.
Ono priča o osjećaju i razočaranju. Ono priča o jednoj poetskoj vezi, o jednoj poeziji koja se otkriva i stvara kao živi svijet, u kojoj se traga, u kojoj riječi, emocije i misli ispunjavaju život, daju mu smisao. Stvarni život bačen na margine. Onda su margine trebale vratiti stvarnost. I odjednom je postalo jasno da je stvaralaštvo bujalo u riječima, u snovima, razbijeno o zbilju iznenadne šutnje. Kako naći ušutkano nadahnuće? Jedino logično; uputiti mu otvoreno pismo pa makar ono bilo duboko intimno. Ovaj tekst otkriva pitomiju stranu pjesnikinje, mekšu stranu duše kada riječi dišu razočaranim mirom i prihvaćanjem. Pozdrav Perlaa. Sad mogu lajkati? 🙂 🙂
20/05/2012 at 7:55 pm Permalink
“Sanjan je za dvoje”. Biva u životu. A mi se uzdižemo. Ili je to naš put, ili usud, potpuno je svejedno. Bitno je da uvijek ima puta. I da znamo odabrati njegovu privlačnost, ukus.
Ti svojim tekstovima, razmišljanjem, emocijama, riječima ostavljaš bez daha.
To da
“Ionako ne bi uspjeli u nakani sjedinjenja dvaju različitih svjetova” nije više dubina razočarenja, to je traženje i nalaženje problema, neki put tamo gdje ga je bilo, neznatno, neki put tamo gdje ga izmišljamo da bismo se umirili.
Veliki pozdrav, Perla!
20/05/2012 at 8:00 pm Permalink
Marija, u originalu je stajalo : ‘Otvoreno pismo izgubljenom pjesniku’ – no u jednom trenu imala sam dojam da je svega previše kako to kod mene obično biva, pa je bilo najlakše skratiti naslov 🙂 … jer mi je ostatak teksta od značaja. Proza me ne voli, a ja bih nju voljela svim srcem. Ovo je ‘istraživački’ rad i sretna sam da si ga pročitala. Iskreno. Znam koliko sam zapetljana pa u skladu s tim, ovaj put … može i lajk. Pitoma sam skroz.
Hvala od srca i mirnu noć želim !
20/05/2012 at 8:08 pm Permalink
Svjetlost, hvala ti. Bio je ovo moj pokušaj da se i drugačije izrazim iako vam je već tematika poznata. Zaista postoje svjetovi koje volimo istraživati i vjerujem kako se u tom traganju nikada nećemo umoriti.
Za mene to nije egzibicija već nešto više od toga … znam da razumiješ 🙂
Lijep pozdrav i laku noć !
20/05/2012 at 8:19 pm Permalink
Svejedno sam voljela nas. Djela koja smo klesali u grču i zanosu, razbijali ih uzdasima i čežnjom. Na tvojim usnama dosegla sam vrhunac, svog stvaralaštva.
pozdrav
20/05/2012 at 8:42 pm Permalink
Rijetko kada se može pročitati ovako lijepo pismo, bravo Perla !
20/05/2012 at 9:41 pm Permalink
Svejedno sam voljela nas. Djela koja smo klesali u grču i zanosu, razbijali ih uzdasima i čežnjom. Na tvojim usnama dosegla sam vrhunac, svog stvaralaštva.
draga Perlita previše je bilo suza u tvojoj olovci dok si ovo pisala
ipak nad se da sada bar nam momente okreneš se prema Suncu,
pozdraviš ga, kreneš svjesna svoje ljepote u nove izazove što ti se bacaju
pod noge
noć snenu i lijepu želim
SFD
21/05/2012 at 5:52 am Permalink
Jim, Sumiko, Song … hvala momci 🙂 Čitamo se … lol …
21/05/2012 at 6:07 am Permalink
Nekako imam dojam da je pismo upućeno na određen portal, jesam li nešto tek sada spojila nisam sigurna, ali kao da mi je poznato, potpis kao korak vodi. No sve može biti slutnja. Javno je vjerujem zbog osobnog obraćanja njemu koji te i ovdje prati, ali zašto mi opet neka miso govori da je to pismo i kazna, i poziv, i davanje i sve što zapravo nije izrečeno, a da se naslutiti. Pozdrav jutarnji
21/05/2012 at 9:18 am Permalink
Iznimno poštujem trenutak u kojem se ‘autor’ ogoli do tog stupnja da odbaci formu koju uobičajeno koristi pa zakorači u prostor ‘svakodnevne’ komunikacije, korespondencije koja gubi potrebu za privatnošću, već se pokazuje javno i glasno, poput vriska kojega se jednako mora izbaciti kao što ga se mora čuti. Ta potreba ‘da se čuje’ (pročita, da na znanje) je potreba pred kojom čitatelj ne može ostati neutralan jer mu je to ‘pismo’ namijenjeno jednako kao i ‘njemu’; jer je to ‘pismo’ autorova najdublja nutrina koja se želi poništiti u izvanjskome. Skoro pa je omanji paradoks u kojeg se pokušava sakriti želja da stvarnost postane poezijom koja to nije i obrnuto. Ali – samo pokušava, jer pokušaj nije čin. Ovo pismo je jasan čin koji ima oči koje ga vide i ima uši koje ga čuju.
21/05/2012 at 7:39 pm Permalink
@ Tonka, nedorečenost je ponekad intrigantna 🙂 Hvala što me čitaš. Lijep pozdrav !
@ ilumminati, čitam te … i znam …
Hvala od srca !