Uvek si tu
A nema te
Ne nisam te zabotravio
Nisam (više…)
Na vrhu Parnas brda plačem,
ronim suze, suze srama, suze srdžbe,
suze boli i griješnu sudbu preklinjem,
jer me kazni kao pakao nevinu dušu,
jer me začara i odvede u sigurnu smrt.
Opet će se različci
Razliti po livadi
Poput djelića
Ukradenog neba
Razlivenog u travi
I žuti irisi
Zrakom Sunca obojani
Prekrit će tragove
Umornih koraka
Što su odlazeći
Nehotice polomili
Prve pupoljke
I sve će biti kao prije
Tužno ,pusto…
Park okovan tišinom
Vapit će za dodirom
Ptičjeg krila
I nježnog lahora
Što bi mu se u
Krošnje drveća spleo
Sve će biti kao prije
Osmjesi će poput grimase
Stajati na licima
U vremenu
Zgažena čovjeka
Što kroči sivilom
Hladnog pločnika
Dok rominja hladna kiša
I magla se dovlači
Sve će biti kao prije
I mi ćemo stajati
Na početku kraja
Gledati kroz zamagljen prozor
Život kako teče
Poput rijeke unepovrat
Dok kišne kapi zalijevaju
Plave različke i
Žute irise
SUZANA MARIĆ
Sve što danas ćutim
Nekad sam tiho govorio
Ponekad bolu treba tišine
Ponekad mesta
Ponekad mu ni celi svemir nije dovoljan
A često ga jedna reč pobedi
( Tvoja )
Sve što danas ćutim
Je borba leptira sa vetrom
I lepota maslačka
Dok ga taj isti vetar raznosi
Dok mu daje krila
Novi život
Sve što danas ćutim
O tebi je
Bolu treba tišine
Ne pitaj kako znam
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=170398
Moj se zet u posljednje vrijeme počeo čudno ponašati. Ranije odlazi na posao, sve kasnije se kući vraća. Već je nekoliko puta javio da ne može stići na ručak. Nije došao ni kada sam mu onako lukavo pripremila njegovu najmiliju spizu – škampe na buzaru. Umjesto da kao svaki pošteni Dalmatinac, nakon dobrog objeda malo prilegne, on juri u teretanu. Pretjerano koristi nekakve muške losione pa mu ne bi trag izgubio ni da ga slijediš na dva kilometra daljine. I baš taj miris i pomisao na trag, dao mi je ideju. (više…)