Nesređen unutrašnji život i dva postera na zidu
Claudia Schiffer u bade kostimu
I velika bijela ajkula razjapljenih čeljusti
Oba su isječci iz Vanity Fair-a
Iako su zalijepljeni jedne pijane noċi
Čisto iz zajebancije
Sada izgledaju kao ezoterične poruke u boci
Poslane u bunilu sa Más a Tierra-e
Moglo bi se reċi da jedan predstavlja nadu a drugi opasnost
.

Soba je hotelska minijatura
Broj 27
S pogledom na starački dom
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kasni je sat.
Sjedim i gledam
U noć.
Jastuk čeka da
Na njega spustim
Glavu.
Uzalud.
Snovi prolaze,
A nijedan nije moj.
Svuda je muk,
Noć prosipa zvjezdani
Prah.
Sitni su sati,
Ulica je pusta.
Samo ulične svjetiljke
Bacaju svjetlost niz
Put.
Utihnuo je lavež
Pasa.
Još koji sat i noć
Će početi pucati
Po šavovima.
Dan će otpočeti svoju
Vrtnju.

Pročitaj cijelu poeziju

Ova djeca su prekrasna bića,
svatko od njih je jedna posebna priča,
oni mogu toliko toga,
oni su najljepši dar od Boga.
.

Njihova ljepota je osmijeh koji nose,
njihovi bližnji njima se ponose,
a ponosimo se itekako i mi,
jer ova djeca su naši anđeli.
.

Možda jesu posebna, o da,
ali svako od njih voljeti zna,
i donose sreću svima nama,
pored njih ne postoji tama.
,

Djeca s Down sindromom su ljubav jedna,
i svake naše pažnje vrijedna,
upoznajte ih kao i njihov sjaj,
i osjetiti ćete blaženi zagrljaj.
.

Njihov pogled u očima nema cijenu,
i svaku tugu baca u sjenu,
kad ih vidite, zavolite ih istog trena,
jer svako dijete je duša jedinstvena.

Pročitaj cijelu poeziju

Magla oko mauzoleja,
naginje ka destrukciji.
.

Osluškujem čestice
nuklearnog oružja u –
svojem srčanom ritmu.
.

Gravitacija me tjera ka –
poniranju u psihoanalizu.
.

Na veliku žalost, bliskih,
dragih mi, ljudskih bića..
.

Moja je podsvijest iznimno
turobna, suicidalna i crna…
.

Ondje se ne skrivaju nježne;
note predludija, glas slavuja.

.

Snatrim detonaciju poremećaja-
ličnosti, depresije i anksioznosti.
.

PTSD svojevrsno upravlja mojim –
intelektualnim kapacitetom, voljom.
.

Usprkos kolapsima raznih
(ne)mogućih sentimenata.
.

Nadalje čuvam onaj sitni
– dio pobožne smjelosti…
.

Nekakve utješnosti, pronicljive te-
kreposne aure, izražene hijerarhije.
.

Tračak nade, kako će ipak-
makar jednom, biti ugodno.
.

A životarenje ostavljam po strani.
.

Takva grubost, vuče unazad,
poništava zalaganje za bolje.
.

Ne mogu ratovati protiv blijedih-
vjetrenjača, odvest će me u grob.
.

I to, uvelike, prije svoga vremena.

Pročitaj cijelu poeziju

Ostaje zbogom za zbogom
Jer ne mogu ostati više sa tobom
.

Posljednja nada odavno je uvela
Život si mi ti, draga, uzela
.

Ostavljam zadnje stvari koje volim
Jer ne mogu živjeti sa ovom boli
.

Duboko u sebi polako kopnim
Nestajem,odlazim tempom sporim
.

Vučem dim cigarete, razmišljam o tebi
O jednoj divnoj, gotičarskoj ženi
.

Bila si uz mene, bila si mi rame za plakanje
Moja duša, moje srce, moje nadanje
.

Posljednja oproštajna pjesma o tebi i meni
Ovaj boem, nestaje, umire, a tebi se srce ledi
.

Bog, sveci, vračevi i utvare
Gledaju kako tonem u svoje beznađe
.

Pomoći nema, tebe ni za lijeka
U dubini Hada netko me čeka
.

Opraštao sam sve, opraštam i tebi
Što me nema više u ovoj hladnoj sobi
.

Posljednji junak hrabro je pao
Ni za čim više nije mi žao
.

Moje posljednje vrijeme, posljednje svitanje
Posljednje disanje, posljednje vrištanje
.

Ulazim u bezdan, ulazim u san
Stoji Gavran, smion i pomalo tužan
.

Crna ruža na mojim grudima je znak
Pala je zavjesa, i poneki lutak
–

Stihova nema, nema pjesama, nema retka
Odlazim, a znam da sam grešan
.

Ne plači,  zatvori se i pomoli
Da duša moja ode ka svojoj slobodi

Pročitaj cijelu poeziju

Zastanem, kad ne mogu disati,

osjetim kako težina svijeta

iz mog srca će se podići…

(To je moja depresija.)

.

Zastanem, kad se misli zaustave,

kad nastupi prevladavanje

i ono, nadmoćno,

svaka interakcija koju sam imao…

(To je moja tjeskoba)

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju