Dario Ćertan ” Prijatelju”
Imali smo iste snove,
puno istih želja,
nije bilo nadaleko
takvih prijatelja.
.
Uvijek skupa i u dobru,
skupa i u zlu,
ne vjerujem sebi da te
više nema tu.
.
Ostala nam nerazdvojna
i djeca i žene,
pa često prepričavamo
naše uspomene.
.
Ljudi kažu, vrijeme liječi
i najgore rane
al’ ne mogu zaboravit
zajedničke dane.
.
Gdje god da si otišao,
ti znaš k’o i ja,
srest ćemo se u snovima
i u pjesmama.
.
Prijatelju dragi, neka
ti je zemlja laka,
zauvijek ćeš ostati
u srcu svog ortaka.
Omer Ć. Ibrahimagić “Klupko”
Niotkuda pristiglo,
zateklo se,
naočigled svima.
Jurnulo,
upetljalo se,
u nerazmrsivo(st).
.
Smiriti ga,
pod mačkinom nogom,
ni ne snatri!
.
Sklupčano, saobraženo sa vijugavim putevima,
šara k’o na đibi-lutki, mustre nepojamne.
Deder joj ime daj!
.
Kalokagathia.
,
Boja prelivenih.
Iz svake posebne do u jednu skupnu – šućmurastu.
.
Usnismo je.
U snu je rukom dotakosmo.
Ime(na) joj ne otkrismo.
Probuđeni, izgovorismo ga: slućenog, a nesaznatog.
Probuđenost nam donese zaborav.
.
Tu smo sada.
Sačinitelji, pred posudom sa upitima.
.
Kako mu otkriti začeće?
Gdje mu kraj(a) sagledati?
.
Kako sredinu potrefiti?
I dužinu izmjeriti.
.
Kome je to potrebno?
Kome je klupko važno?
.
Mački.
I razmrsiocima.
.
* Kalokagathia je ljepota u dobroti
Milan Janković “Izgubio sam sudbinu”
Pun Mjesec tvori slanu sobu,
protiv mojih behemoth leševa.
Od ranih jutarnjih olujnih oblaka,
držim lice svoje, prema kišnom nebu.
.
Izgubio sam se zbog ljubavi.
Izgubio sam ljubav prema sebi.
I tako, samo svoja sjećanja proganjam.
Brod sam, duh, praznim morem lutam.
.
Kroz život me vuklo sidro vremena.
što po sceni bježi bez suosjećanja.
Sve dok ona nije brodu prići htjela,
te sidrom srce mu probila…
.
Postao sam onaj, koji nikad zapravo počinje,
u oceanskom pijesku, kao krugovi za plivanje,
miješajući prašinu i krhotine.
Sve moje nasukano,
očajnički tražilo je kopno,
ili u ovom, beskrajnom moru,
broda sudbinu izgubljenu…
Mile Lisica “Izmičeš mi”
Izmičeš mi duboko pod morem
Na moje rame naslonjena
.
Izmičeš mi iz zalogaja sunca
Sa fotografija složenih u kutiji od cipela
.
Izmičeš mi u očima pijanog svirača
Na ulicama Pariza koje si volela kao oca i majku
.
Izmičeš mi u ovaj dan otrovan daljinom
U ime želja neostvarenih
.
Izmičeš mi iz beskrajnog beskraja
Ljubavi ove
.
Izmičeš mi od jedne ruke do druge
Da me nebo celo boli od nedodira tvog
.
Izmičeš mi za dve lepote sveta
U obliku nejednakom
.
Izmičeš mi
Svuda gde pada list i cveta cvet
