Vjetar je stigao izdaleka
Iznenadio mladu djevojku
Zaplevši joj se u pletenice
I odveo je tamo gdje ljudi
Ne mogu
U pravo vrijeme
Kad se dogodi te pogubiš dan
pa ti se učini kako omaljuješ
svoje trajanje
sjeti zbog gubitka sve si bliže
sustigne te nezvana riječ prijatelja
Utješna
blaga
Ljekovita
Poput melema pčelinjeg voska
I mirišljavih trava
Čudno je more moje
Kako je čudno more moje
Svakoga dana mijenja boje
Danas je zlatno,sutra od srebra
Namršteno,kao da ima rebra.
Sunce je bisere sjajne rasulo
Pa je more danas ljeskat stalo
Dok se bonaca nad njim širi
Svi vjetrovi spavaju, ni jedan ne piri,
Samo su usamljena,bijela jedra
Utisnuta u njegova srebrna njedra,
Dok ih krikom sa plavog neba
Prate dva bijela galeba.
Rumor
Tko će mene,
tko li će zlosretnu mene
iza korova svijetu prišapnuti?
I tko će moje šetnje
iskoračati niz perivoj zimzelenih?
(Premalo je ničeg u ovom rodu
koji rumori iz krvi i svjetla,
koji ni iz čeg tremori
duž zidina svoje samote.)
Tko će o svoja rebra ovjesiti
sve moje žalobnosti
i biti gorostas u tišinama
kojima razdanjujem?
Tko li će, mjesto mene,
biti živa, a zlosretna ja?
(Iz svjetla ovaj rod rumori
i gori milosrđem
zbog svog imena.)
