(Foto: privatna arhiva) (više…)
HTJELA BIH
istinu ne spoznah i ne vidjeh okom u plesu s vjetrom pokretom u prazno ne postojim ne snivam ne bdijem nad trenom sve je iznad i ispred isto ravno nad kolijevkom u svjetlu igraju se sjene stiješnjena vremenom između drugih i sebe ni okom da pogledam a htjela bih
Neodzlaćeno
Mjesec korača za mojim raskorakom
između samoće i gladi za snom,
a ja mu izmičem svaku kamenu stopu
i ulicu u kojoj miriše
moje neodzlaćeno djetinjstvo.
O najviši bedem miholjske tvrđave
vješam kosti vremena
koje otkucavaju ponoć svakoga sata,
dok bura liže krv mojih misli
o Žalu na kojem zori Bog.
On je među tvrđama ovoga grada
raspreo sinju koprenu usanjanosti
koja pada samo pod bičevanjima boli
iz križišta mojih čeona.
Naš ples
Zanijemiše riječi
Naše pjesme
Nestala je tiha melodija
Jesmo li zaboravili pjesmu
Korake laganog sentiša
Što smo tako skladno plesali
Jesmo li zaboravili radovati se
Mirisima procvalog jorgovana (više…)
