kuća predaka
kroz porušena vrata
mesec ulazi
Kanata vremenu
Dok vrijeme razlomljeno
udahom bure
vrtloži svoje kosti
kazaljkama kamenoga sata,
ja umirujem ovaj dan
na bedemima svijeta,
ispraćajući galije
smrskanih duša
prema kraju
gdje Bog svetkuje kanatu
sjetve svoga lica.
Djevojka i ruža
Zora rana zazorila
Djeva prozor otvorila
Pa je ružu gledat stala
I potiho zaplakala
Cvati cvati, ružo mila
Majka te je posadila
Zaljevala, okapala
Dok sam bila posve mala (više…)
